Jasna Marin, koja je prije izvjesnog vremena gostovala na nekoliko televizija, kako je otkrila potiče iz manje sredine u Bosni i Hercegovini, majka joj je muslimanskog porijekla, a otac srpskog. Njen vlastiti odgoj, nastao iz duboke ljubavi između njenih roditelja, utjecao je na njen pogled na veze, bez ikakvih predrasuda ili osuđivanja. Kako je objasnila, sada, u vlastitom braku, ona i dalje daje prioritet toleranciji i razumijevanju, odbijajući nametati težinu vjere i nacionalnosti svom djetetu.

Polaskom u školu upoznala se s pojmovima Srpkinja, Hrvatica i Muslimanka, unatoč tome što je odrasla u Bosni i Hercegovini. U osnovnoj školi sam se upoznao s pojmovima vjera i nacionalnost. Bosanski rat je tek počeo ’91. i ’92., moji su kolege iz razreda počeli raspravljati o tome, kategorizirajući se kao Srbi, Muslimani ili Hrvati. Bio sam zatečen tim iznenadnim otkrićem i nisam shvaćao što sve to podrazumijeva. Kad sam se vratio kući, potražio sam vodstvo od svoje majke, nadajući se da bi ona mogla malo rasvijetliti tu stvar. Međutim, nije me opterećivala nekim posebnim uvjerenjima ili mišljenjima. Umjesto toga, jednostavno je objasnila situaciju ne pokušavajući utjecati na mene u bilo kojem konkretnom smjeru. Ova sjećanja podijelila je Jasna Marin tijekom gostovanja na TV Prva.

U godinama formacije prisjetila se kako je praznike provodila u društvu šire rodbine. Tek nakon rata blagdani su se počeli obilježavati kao značajni događaji. Tijekom blagdana naše je vrijeme prvenstveno bilo posvećeno druženju sa širom obitelji i ostalom rodbinom. No prije rata bilo je manje vjerskih blagdana. Poslije smo počeli slaviti Božić i Uskrs, ali na suvremeniji način. Moji prijatelji bi nam se pridružili, a mi bismo organizirali zabave u našoj kući. Proslave nikada nisu bile strogo tradicionalne; bili su više o samom činu proslave, a ne o fokusiranju na specifične tradicije ili događaje. Te je spoznaje Jasna Marin podijelila u intervjuu za emisiju 150 minuta.

U suvremeno doba postala je uobičajena praksa pripisivati ​​krivnju internetu za razne probleme; međutim, čvrsto vjerujem da se temelj svega može pronaći u domu. U tom sam razdoblju bio posebno zapanjen dubokim utjecajem koji opterećujući i, usuđujem se reći, toksični utjecaji mogu imati na djecu. To je bilo osobito istinito u eri bez interneta. Čini se da je u današnje vrijeme sve nepravde i znanje koje djeca posjeduju, kao i svako loše ponašanje, lako pripisati internetu. Ipak, ostajem pri uvjerenju da sve počinje u okvirima doma. Čak i prije trideset godina takve su se stvari mogle širiti samo usmenom predajom ili unutar kućanstva, oblikujući tako svijest djece. To stajalište dijeli i Jasna Marin.

Najbolniji aspekt, prema njezinim riječima, bila je nužnost razgovora s djecom i zahtjev da i ona budu informirana. Prema riječima Jasne Marin, korijen svih diskriminacija i uvreda, bez obzira bile one na nacionalnoj razini ili ne, često se može tražiti u obitelji. To vrijedi čak i u današnje vrijeme. I dalje traje borba protiv diskriminacije. Svog 11 i pol godišnjeg sina ne opterećuje takvim ocrtavanjem. Kako objašnjava, njegov sin trenutno razumije da mu je majka porijeklom iz Bosne, a otac iz Srbije, i to je opseg njegovog znanja. Marin je u intervjuu za televiziju “Prva” izrazio nesigurnost u pogledu specifičnih uvjerenja pojedinaca, uključujući i broj bogova koje smiju obožavati. Međutim, on taj teret ne nameće drugima. Umjesto toga, on ih educira o postojanju različitih perspektiva i naglašava da im nitko ne smije diktirati njihova uvjerenja. On potiče pojedince da samostalno odluče što će poštovati i u što će vjerovati.

Od djetinjstva je podnosila bol nepravde i diskriminacije, teret koji je i dalje teško opterećuje. I u obrazovnom okruženju u kojem prenosim znanje iu osobnom okruženju, nemam nultu toleranciju prema bilo kojem obliku diskriminacije. To se odnosi i na moju online prisutnost, gdje se aktivno borim protiv uvreda i diskriminirajućeg ponašanja. Od mladosti sam bio posvećen potrazi za pravdom, čak i ako je to značilo osobnu žrtvu, kako u području obrazovanja tako iu mojim profesionalnim nastojanjima. Bol uzrokovana zlostavljanjem i problemi koji muče škole duboko me pogađaju, zbog čega usmjeravam vlastito dijete da razlikuje osobe dobrog karaktera od onih koji nisu.