Milena Popović i Igor Jurić uživaju u svojoj novopronađenoj ljubavi. Jedno drugom otvoreno iskazuju svoje osjećaje i ne trude se prikriti silnu sreću što ih je sudbina spojila nakon golemih osobnih tragedija.

“Snagom ljubavi nastala je lijepa i značajna veza. Ispunjena sam neizmjernom radošću i ne libim se da to otvoreno iskažem”, oduševljeno je ispričala prilikom gostovanja u emisiji Slavice Đukić Dejanović, a uz to je napomenula da je konačno pronašla svoju sreću. Iznijela je mišljenje da inače otvoreno raspravljanje o sreći moglo ugroziti sreću i umanjiti njezinu prisutnost, ali trenutno drži suprotno mišljenje – “da je istinska sreća toliko rijetka da bismo o njoj trebali otvoreno razgovarati i slaviti je.”

“Svoju sreću možemo sačuvati tako da je ne pokvarimo, jer prava sreća prebiva u nama samima.” – izjavila je. Milena pronalazi potpunu radost i zadovoljstvo u svakom aspektu svog života. Brak s Oliverom Ivanovićem, kojeg je opisala kao svoju pravu ljubav, obdario ju je sinom Bogdanom koji je ovih dana proslavio svoj rođendan. Upravo na ovom događaju iskoristila je priliku da mu se javno obrati i prepriča sve prepreke koje je njezin sin prevladao.

Današnji dan obilježava rođenje pojedinca. Božji dan je manifestacija neizmjerne i neokaljane ljubavi. Ljubav prema dečkima. Hrabrost kod dječaka. U dobi od 4 godine upoznao se s konceptom zatvorske ćelije, sudnice, nepravde koja postoji i nemilosrdne bitke koju vodi u ime njegova oca. Ta su iskustva za njega postala izvor neizmjerne sreće i nepokolebljive otpornosti. Slavlje pohoda ponedjeljkom i četvrtkom dokaz je postojanosti duha. U zatvorskoj ćeliji otac je svog sina uprkos svemu marljivo podučavao osnovama brojeva i slova.

Tijekom svog života na svojim se rođendanima našao pod stalnim policijskim nadzorom. Svake nedjelje u crkvi zapalio bih svijeću u čast svom ocu. U dobi od ne više od sedam godina, shvatio je pravu prirodu smrti. Mnogo je tu teških riječi i pojmova. Ubiti. Grob.
Crnilo. Tuga. Bol. Mijenjanje grada, obrazovnih institucija i ukupne egzistencije.

Pojedinci koji su nanijeli zlo njegovom ocu također su nanijeli štetu njegovom djetinjstvu i oduzeli mu sreću. Do danas postoje pojedinci u njegovom užem krugu koji ga i dalje napadaju. Ciljaju izravno na njegovo srce, ali ostaju nesvjesni posljedica svojih postupaka. Usred svega toga, Oliver Ivanović se pojavljuje kao otporna i principijelna figura, koja utjelovljuje oprost, a da nikada ne dopušta da zaboravi.