Tema današnjeg članka je jedna od najjezivijih otmica koja je šokirala Ameriku i priča o djevojci koja je preživjela nešto što mnogi ne bi mogli ni zamisliti. Iako su svi vjerovali da će njen kraj biti tragičan, sudbina joj je pružila novu šansu za život nakon više od tri dana provedenih pod zemljom.
Krajem šezdesetih godina ime Barbare Džejn Mekl punilo je naslovnice američkih medija. Njena otmica postala je tema o kojoj je pričala cijela zemlja, a način na koji su je kriminalci držali zatočenu ostao je upamćen kao jedan od najstrašnijih slučajeva u istoriji FBI-ja.
Barbara je tada imala samo dvadeset godina. Bila je kćerka veoma bogatog biznismena Roberta Mekla, čovjeka koji je izgradio ogromno građevinsko carstvo i bio povezan sa najuticajnijim ljudima u Americi. Uprkos bogatstvu porodice, Barbara nije živjela razmaženim životom kakav su mnogi očekivali. Studirala je na univerzitetu Emori u Atlanti i trudila se živjeti povučeno i skromno.
Nije nosila upadljivu odjeću niti se ponašala kao bogata nasljednica. Ljudi koji su je poznavali govorili su da je bila mirna, pristojna i fokusirana na obrazovanje.
Te zime 1968. godine epidemija hongkonškog gripa širila se Amerikom. Barbara se razboljela i dobila visoku temperaturu i jaku upalu grla. Njena majka Džejn odmah je doputovala kako bi bila uz nju. Umjesto da je vodi kući, odlučila je iznajmiti sobu u motelu blizu kampusa kako bi se Barbara odmorila prije povratka.
Nisu ni slutile da će upravo ta odluka promijeniti njihove živote.
Jedne noći neko je pokucao na vrata njihove sobe.
- Kada su otvorile, ugledale su muškarca u policijskoj kapi i ženu sa crnom maskom preko lica. Nepoznati muškarac rekao je da je Barbarin prijatelj doživio tešku saobraćajnu nesreću i da hitno moraju poći s njim do bolnice. Čak je znao detalje o automobilu tog mladića, zbog čega je priča djelovala uvjerljivo.
Ali prije nego što su stigle bilo šta shvatiti, muškarac je izvukao pištolj.
Majku su omamili hloroformom, a Barbaru nasilno odvukli do automobila i odvezli u nepoznatom pravcu.
Kada se Džejn sljedećeg jutra probudila, bila je potpuno slomljena. Jedva je uspijevala objasniti policiji šta se dogodilo. Ubrzo je stigao i Robert Mekl, koji je odmah aktivirao sve moguće veze kako bi pronašao svoju kćerku. Slučaj je preuzeo FBI pod vodstvom legendarnog direktora Dž. Edgara Huvera.
Istražitelji su brzo zaključili da se radi o otmici radi otkupnine.
Istog jutra porodica Mekl dobila je jezivu poruku. Otmičari su tvrdili da je Barbara živa sahranjena ispod zemlje u posebnom drvenom sanduku. Rekli su da unutra ima dovoljno vode i vazduha za nekoliko dana i zatražili ogromnu otkupninu od pola miliona dolara.
Za roditelje je počeo pravi pakao.
Kriminalci su im naredili da u novinama objave posebnu poruku kao znak da pristaju na njihove uslove. Robert je učinio sve što su tražili jer je jedino želio spasiti svoju kćerku.
Nekoliko dana kasnije dobio je upute gdje da ostavi novac. Morao je otići sam, u posebnoj odjeći, i ostaviti kofer pun novčanica bez osvrtanja.
- Međutim, situaciju je dodatno zakomplikovala policija koja je pokušala uhvatiti otmičare tokom preuzimanja novca. Kriminalci su uspjeli pobjeći, ali su u žurbi ostavili automobil.
Upravo ta greška postala je ključ cijelog slučaja.
U automobilu su pronađeni dokumenti, fotografije i tragovi koji su FBI doveli do dvojice otmičara — Garija Krista i Rut Ajsman-Šier.
Gari Krist bio je mladi kriminalac sa dugim dosijeom. Sebe je nazivao „Ajnštajnom kriminala“ i vjerovao da je osmislio savršenu otmicu. Njegova partnerka Rut bila je studentkinja sa kojom je započeo burnu vezu nakon što se preselio na Floridu.
Njih dvoje sedmicama su proučavali novine tražeći idealnu žrtvu. Kada su naišli na priču o Barbari, bogatoj nasljednici koja studira daleko od kuće, odlučili su da je upravo ona savršena meta.
Napravili su drveni sanduk veličine malog kovčega, opremili ga vodom, hranom i cijevima za vazduh, a zatim ga zakopali u šumi.
Kada su oteli Barbaru, silom su je ugurali unutra i zatrpali zemljom.
Barbara je kasnije pričala da je u tom trenutku mislila da nikada više neće vidjeti svjetlost dana. U mraku je pokušavala udarati poklopac i dozivati pomoć, ali bez uspjeha.
Poslije nekoliko sati ventilator koji je ubacivao vazduh prestao je raditi i ostala je zarobljena u potpunoj tišini i mraku.
Ukupno je provela 83 sata zakopana pod zemljom.
- Da bi ostala prisebna, pokušavala je misliti na porodicu, Božić i trenutak kada će ponovo vidjeti roditelje. Kasnije je govorila da joj je upravo nada pomogla da preživi.
Nakon druge isplate otkupnine FBI je dobio anonimni poziv sa informacijom o lokaciji gdje se Barbara nalazi.
Više od stotinu agenata krenulo je u potragu kroz šumu. Satima su pretraživali teren dok jedan agent nije primijetio plastičnu cijev koja je virila iz zemlje.
Počeli su kopati rukama i lopatama.
Kada su konačno stigli do drvenog sanduka, dozivali su Barbaru, ali nije bilo odgovora. Agenti su se uplašili da su zakasnili.
A onda su čuli slabo kucanje iznutra.
Otvorili su poklopac i ugledali iscrpljenu, blijedu djevojku koja je, uprkos svemu, pokušala da se nasmije.
Direktor FBI-ja lično je nazvao njenog oca i rekao riječi koje će porodica pamtiti cijelog života:
„Pronašli smo vašu kćerku. Živa je.“
U međuvremenu, otmičari su pokušavali pobjeći. Gari Krist kupio je čamac novcem od otkupnine, ali ga je prodavac prepoznao jer su mediji objavili detalje o novčanicama koje su korištene za isplatu.
Vrlo brzo i on i Rut su uhapšeni.
Sud je Garija osudio na doživotni zatvor, dok je Rut dobila sedam godina kazne. Nakon izlaska iz zatvora pokušali su započeti nove živote, ali njihova imena zauvijek su ostala vezana za jedan od najstrašnijih zločina tog vremena.
Barbara je nakon oslobađanja pokušala nastaviti normalan život. Udala se za svog prijatelja Stjuarta Vudvorda, čovjeka koji je učestvovao u njenoj potrazi. Zajedno su dobili dvoje djece i ostali u braku više od četiri decenije.
Kasnije je napisala knjigu o svom iskustvu pod nazivom „83 sata do zore“, u kojoj je opisala svaki trenutak proveden pod zemljom i način na koji je pronašla snagu da preživi.
Njena priča i danas izaziva jezu među ljudima širom svijeta.
Jer malo ko može zamisliti strah djevojke koja je dane provela sama, zakopana ispod zemlje, čekajući da li će je neko pronaći prije nego što nestane vazduha.
A još manje ljudi može razumjeti koliko je snage bilo potrebno da nakon svega ponovo nastavi živjeti normalnim životom
