Okretanje Sunčevih magnetskih polova ima potencijal izazvati aurore na nižim geografskim širinama, pojačati solarne oluje i predstavljati rizike za astronaute i satelitsku komunikaciju. Prema riječima stručnjaka, nema razloga za brigu ili paniku. Prema izvješću Deseret.com, Paul Charbonneau, solarni fizičar sa Sveučilišta u Montrealu, primijetio je da se čini da je razina Sunčeve aktivnosti veća od one koja je opažena u posljednja dva desetljeća.

Prema Centru za astrofiziku Harvard-Smithsonian, poznata je činjenica da brojna nebeska tijela, uključujući našu Zemlju i Sunce, posjeduju magnetska polja. Međutim, ta magnetska polja nisu statična i prolaze kroz periodične fluktuacije poznate kao solarni ciklusi. Za razliku od Zemlje, koja doživljava rijetku promjenu sjevernog i južnog magnetskog pola svakih nekoliko tisućljeća do milijuna godina, Sunce pokazuje konzistentniji obrazac, pri čemu se njegovi magnetski polovi mijenjaju svakih 11 godina.

Posljednji potres na Zemlji dogodio se prije otprilike 780.000 godina, dok se posljednji potres na Suncu dogodio 2013. godine; stručnjaci predviđaju da će se sljedeća promjena dogoditi tijekom tekuće godine. Ima li potencijala za nanošenje štete? Tipično, kada se sunčevi magnetski polovi podvrgnu preokretu, to dovodi do pojačanih solarnih oluja koje imaju sposobnost ometati satelite, komunikacijske sustave i GPS u svemiru. Nadalje, te oluje također mogu onesposobiti određene dijelove električne mreže.

U članku objavljenom u časopisu “Advances in Space Research”, cijenjeni NASA-ini fizičari James Green i Skort Boardsen detaljno su opisali dobro poznati slučaj značajne geomagnetske oluje poznate kao Carringtonov događaj, koja se dogodila tijekom ljeta 1859. godine. Prema njihovoj izjavi, ovaj događaj se smatra najpoznatijom pojavom svemirskog vremena u posljednja dva stoljeća. Obično se polarna svjetlost može promatrati unutar geografskih širina od 60 do 75 stupnjeva.

Tijekom tog ljeta, aurore su opažene na geografskim širinama ispod 50 stupnjeva, a znanstvenici njihov pojačani intenzitet pripisuju povećanoj solarnoj aktivnosti. Svjedoci su te polarne svjetlosti opisali kao jarke grimizne nijanse, koje su emitirale toliko intenzivan sjaj da bi se uz njegovu svjetlost mogle čitati novine. Događaj u Carringtonu rezultirao je značajnom štetom i požarima na telegrafskoj infrastrukturi, a operateri su čak doživjeli strujne udare. Štoviše, to je dovelo do opsežnih prekida rada telegrafa diljem Sjeverne Amerike i Europe.

Što možemo očekivati ​​u smislu promjena 2024., kada se polovi zaokrenu? Dok nas Zemljino magnetsko polje obično štiti od solarnih oluja, profesorica Delores Nip sa Sveučilišta Colorado Boulder objašnjava da snažne solarne oluje imaju sposobnost probiti naše magnetsko polje, omogućujući veći dotok energije i solarne koronalne mase. Kao rezultat toga, možemo predvidjeti širok raspon utjecaja.

Prema astrofizičaru Joseu Diasu Do Nascimentu, učinci varijacija magnetskog ciklusa protežu se izvan našeg Sunčevog sustava, utječući i na Sunčev sustav i na druge planetarne sustave kroz utjecaj svemirskog vremena. Prema njegovim riječima, događaji poput događaja u Carringtonu iz 1859. imaju potencijal poremetiti Zemljinu električnu mrežu i predstavljaju značajan rizik za satelite i astronaute, čineći ih vrlo opasnima. Prema Američkom nacionalnom solarnom opservatoriju, nema potrebe za uzbunom jer dosljedno mijenjanje polova Sunca služi kao dokaz da naša zvijezda funkcionira u skladu sa znanstvenim predviđanjima. Kako prenosi Blic, Mike Murray, programski direktor Delta College Planetarium, uvjerava da očekivano ovogodišnje zaokretanje Sunčevih polova, koje će se vjerojatno dogoditi između travnja i kolovoza, nije razlog za brigu.