Dijana Đoković, majka proslavljenog tenisača Novaka Đokovića, proživjela je iznimno raznoliko odrastanje ispunjeno očaravajućim trenucima i preprekama. Dok ju javnost primarno prepoznaje kao majku sportske legende, također je prepoznata po nepokolebljivoj odlučnosti i predanosti svojoj djeci, s jedinim ciljem da osigura njihovu sreću. Oduvijek je držala uvjerenje da je uz dovoljno uvjerenja sve moguće postići.

Rođena 1964. pod imenom Dijana Žagar, život joj je oblikovala strast prema sportu i privrženost obitelji. Od samog početka nailazila je na brojne prepreke. Rat u bivšoj Jugoslaviji i financijske poteškoće postavili su joj značajne izazove na putu prema ostvarenju snova i težnji. Unatoč tim nedaćama, ostala je nepokolebljivi oslonac svom sinu, dajući mu ohrabrenje i nepokolebljivu vjeru da ustraje. Kako je Novak stasavao kao profesionalni tenisač i počeo nizati pobjede, Dijana je i dalje imala nezamjenjivu ulogu u njegovom životu. Međutim, njezin se utjecaj proteže mnogo dalje od toga što je majka i izvor podrške. Aktivno se angažirajući u humanitarnim inicijativama i društvenim nastojanjima, ona igra ključnu ulogu u stvaranju promjena. Zajedno sa suprugom Srđanom, suosnivala je Zakladu “Novak Đoković”, posvećenu pružanju obrazovne, sportske i zdravstvene pomoći djeci u Srbiji. Njezina filantropska nastojanja služe kao inspiracija nebrojenim pojedincima diljem svijeta.

“Uistinu je nevjerojatna ogromna patnja koju je pretrpjela tijekom ovih mnogih godina! I ja sam se također suočila s dobrim dijelom poteškoća. Ali nemojmo zaboraviti mnoštvo prepreka s kojima smo se susreli, baš onih u kojima su se nalazila naša djeca procvjetala. Proveli smo čak nevjerojatnih 17 godina živeći u tuđim domovima. Ona je neumorno radila, brinula o potrebama Novakove mlađe braće i sestara, čak nam je i slala sredstva kako bismo mogli sudjelovati na raznim turnirima”, rekao je Srđan.

U njenim mladim godinama otac joj je stigao u Beograd. U beogradskom naselju Čukarica živi Zdenko Žagar, otac Dijane Đoković. Nakon što mu je 2017. umrla druga žena, obuzima ga duboki osjećaj usamljenosti. U izjavi za javnost izrazio je želju da kvalitetnije provodi vrijeme sa svojim najdražima, iako je jasno dao do znanja da njegova obitelj nije sklona čestim medijskim istupima. Zdenko i njegova supruga, podrijetlom iz Hrvatske, vrlo su se mladi preselili u Beograd, gdje im se rodila kći Dijana. “Ja sam hrvatske nacionalnosti, rođen u Vinkovcima. Tamo je rođena i moja bivša supruga, koja je Novakova baka. Tamo su nam se putevi prvi put ukrstili. Oboje smo tada bili časnici. Preselio sam se u Beograd, dok je ona ostala da završi školovanje, ali smo se na kraju ponovo našli.

Kako Zdenko priča za Nova.rs, njegov brak označio je početak Dijanine egzistencije, a potom i rođenje Sande. “Očekivano je da će više podržavati Srbe i ja nemam problema s tim. Ne bih imao bolji život da sam se izjasnio kao Hrvat. Ni to ljudi ne bi prihvatili. Imali bi jednako me zagrlio. Nedavno mi se javila rodbina iz Vinkovaca da pita gdje je Dijana rođena. Dakle, o toj temi se priča u Hrvatskoj”, objasnio je Zdenko koji je izgubio kontakt s kćeri otkako se razveo od majke. Jasno je rekao da ga Dijana smatra odgovornim za raspad njihovog braka.

Naša je obiteljska dinamika prošla kroz značajne promjene. Tijekom Novakova odrastanja nisam aktivno sudjelovao. Prije njegova rođenja proveo sam četiri godine u Prištini, dok su mi bivša supruga i djeca živjeli u Beogradu. Posjećivala bih ih vikendom. Na kraju je razvod postao neizbježan, zbog čega sam se privremeno odvojio od obitelji. Iako sam se trudio održati kontakt, to nije bilo dovoljno. Diana me smatra odgovornim za kraj našeg braka i bori se da mi oprosti. Međutim, čvrsto vjerujem da obje strane doprinose raskidu veze. “Žao mi je što su se stvari ovako rasplele”, zaključila je Žagar osvrćući se na Dianinu prošlost i vjersku transformaciju.

Dijana otvoreno priznaje da njezin odgoj nije temeljio na vjeri u Boga. Iako su joj roditelji bili katolici, bili su pod utjecajem partije i komunizma, pa su se izjašnjavali kao Jugoslaveni. Posljedično, Dijana nije primala učenja o Bogu niti je sudjelovala u proslavama Uskrsa ili Božića tijekom svojih godina odrastanja. Kao rezultat toga, nije mogla prenijeti vjerska uvjerenja vlastitoj djeci, jer ih sama nije posjedovala. Iskreno, njezina djeca nisu krštena u Srđanovoj obitelji zbog ograničenja koja su im bila nametnuta. No, na nagovor Srđanove majke dogovorili su zajedničko krštenje.