Roman ‘Ostrvo plavih delfina’ je izmišljena priča koja je inspirisana stvarnim životnim iskustvima hrabre Indijke po imenu Karana. Neuhvatljiva žena ostala je skrivena od pogleda sve do 1853. godine, kada je trgovac krznom po imenu George Nidever naišao na njeno mjesto.

Pratio je njene otiske stopala utisnute u pesak, što ga je dovelo do toga da je konačno sretne. U tom trenutku izgledala je opušteno i opušteno, graciozno je odbacila životinjsko krzno dok se ukrašavala suknjom pomno izrađenom od ptičjeg perja koju je ručno sašila. Neidentifikovana žena boravila je u stanu koji bi se mogao opisati kao neobična mješavina slabo osvijetljene pećine i skromne nastambe sagrađene od baletanih ostataka kitova. Godinama kasnije, kada su arheolozi naišli na ovo nalazište, naišli su na bezbroj alata neophodnih za pecanje, kao što su udice, harpuni i kontejneri dizajnirani za skladištenje školjki.

Zanimljivo je da je ova žena bila jedina preživjela iz svog plemena, a u vrijeme svog otkrića dostigla je zrelu starost od oko 50 godina. Nakon toga je prevezena na kopno i nastanila se u Santa Barbari pod brigom čovjeka po imenu Nidever i njegove žene.Nažalost, zbog nepoznavanja njihovog jezika, suočila se sa nepremostivom barijerom u komunikaciji, što ju je na kraju dovelo do iste tragične sudbine kao i brojni drugi Indijanci koji su imali nesreću da se susreću sa španskim konkvistadorima.

Huana Marija, kako je dobila ime po svom otkriću, doživjela je preranu smrt samo sedam sedmica nakon što je pronađena, prvenstveno zbog njenih drastično drugačijih običaja i oslabljenog imunološkog sistema u odnosu na ljude koji su je otkrili. Njeno poslednje počivalište bilo je u grobnoj komori porodice Nidever, gde je i položena. Uprkos brojnim naporima da se razotkrije misterija koja okružuje njen život, ona i danas ostaje nerazjašnjena.