Kao sedmo dete rođeno u siromašnoj romskoj porodici, poreklom je iz Niša. Odgajala ga je majka koja nije bila u stanju da pruži odgovarajuću brigu o svom potomstvu, a on nije imao priliku da upozna svog oca. U detinjstvu je sa bratom lutao ulicama Niša, moleći za život. Kada ga je majka napustila, razmjenjivali su ga između tri različite hraniteljske porodice dok nije napunio dvanaest godina. Nakon toga je smješten u ustanovu za djecu koja su bila zanemarena i ostavljena.

 

 

 

Uprkos nedostatku formalnog obrazovanja i pismenosti, bio je u stanju da transformiše svoj život čistom odlučnošću. Postigao je akademsku izvrsnost i završio srednju školu sa odličnim uspjehom. Kada je dostigao zrelost, po zakonu je morao da napusti kuću i počeo je da radi u građevinskoj industriji. Uz pomoć prijatelja uspio je da sastavi kraj s krajem. Gajio je želju da jednog dana napiše knjigu, a taj san je bio put do njegove sudbine. Iskustva iz djetinjstva ispričana su u njegovom romanu „Grad bola. Specijalni gost Black Chroniclea je Matti Kamberi, pisac koji trenutno boravi u Beogradu. Tokom svog pojavljivanja govorio je o svom romanu “Grad bola”, koji je dio trilogije. Kamberijev rad zadire u borbu protiv siromaštva u djetinjstvu, kao što je prikazano u prvom dijelu serije. Kao sedmo dijete osiromašene porodice koja je teško sastavljala kraj s krajem, moje odrastanje je bilo daleko od idealnog. Moja majka, osoba dobrog srca, nije imala formalno obrazovanje i bila je nepismena, zbog čega je bila loše opremljena da odgaja toliko djece. Kao rezultat toga, svako od nas je krenuo svojim životnim putem, uključujući i mene. Srceparajuće je pomisliti da bi dijete trebalo da izdrži takve okolnosti. U knjizi, autor prepričava uspomene koje su blisko vezane za jednog od njegove braće. Nažalost, razdvojeni su kada je autorica smještena u hraniteljstvo. Tokom svog odrastanja imao sam samo emotivnu vezu sa bratom, jer nisam stvarao nikakve veze sa ostalim članovima porodice.

 

 

 

Koncept hraniteljskih porodica ima za cilj da olakša život djeci bez roditelja, ali nažalost, moje iskustvo je bilo manje nego idealno. Obuka za hranitelje je kratka i ne pokriva sve aspekte odgoja djeteta na ovaj način. Primarni cilj nekim hraniteljskim porodicama je finansijska dobit, a kao rezultat toga, bila sam prepuštena sama sebi. U suštini, sve je ostalo nepromijenjeno. Kako i sam priznaje, u Dom su ga doveli njegovi prijestupi. Tokom intervjua za Kurir televiziju, ispričao je konkretan trenutak u kojem je doživio pozitivnu transformaciju koja je na kraju imala značajan uticaj na njegov život. Prema riječima mladog, perspektivnog pisca, nemirom se uspio prilagoditi preovlađujućoj struji unutar institucionalnih okvira. Kao dijete, često je odlazio od kuće u šetnju, dajući primjer drugoj djeci. Formirao je tim istomišljenika, sa kojima je dijelio zdrav odnos, te je kroz tu vezu uspio prestati stvarati probleme i postati uzor drugima u svojoj zajednici. Grupa je imala svoju tradiciju koja je uključivala gledanje filmova, druženje i šetnje, između ostalog. Biti u instituciji nikada nije bilo dosadno jer su uvijek dolazili i odlazili novi ljudi, a uvijek je bilo aktivnosti u kojima se može učestvovati, uključujući i teretanu. Sve u svemu, ovaj period svog života pisac smatra najlepšim.

 

 

 

Nakon razmišljanja, osvrnuo se na vrijeme u svom životu kada je napunio 18 godina i bio primoran da napusti svoj dom. Kasnije se vratio kući svoje majke: To je bila teška faza, koje se još uvijek živo sjećam. Imao sam kofer sa sobom dok sam hodao kroz kišu do maminog doma, a iskustvo je bilo prilično emotivno. Navikla sam na svoj dom, prijatelje i čitavo okruženje, tako da je odlazak bio izazov. Po dolasku u kuću moje majke, bila sam obeshrabrena što sam je zatekla u zapuštenom stanju. Krov koji je te noći prokišnjavao samo je dodao emocionalnu težinu situacije. Kao odgovor, okrenuo sam se pisanju kao sredstvu obrade svojih osjećaja. Zanimljivo je da sam otišla baš kada sam počela da pišem o svojoj majci, što se u početku osećalo kao poraz. Međutim, stvarnost je ubrzo nastupila i znao sam da moram istrajati uprkos poteškoćama.