Beograđanka Marina K. privukla je pažnju javnosti svojom zanosnom pričom o životu u ruralnom selu. Njezin osobni račun brzo je postao popularan i postao viralan na internetu. Dok je studirala, Marina se susrela s mladićem iz ruralnog područja, zapalivši u njoj neposrednu i intenzivnu ljubav. Nakon godinu dana veze, par je donio odluku da se vjenča. Potaknuta dubokom privrženošću prema njemu, Marina je donijela hrabru odluku napustiti grad i prihvatiti seoski život.
Nije ni znala da su izazovi koji su je čekali daleko iznad njezinih očekivanja. Unatoč tome, Marina je ostala ustrajna u uvjerenju da je preseljenje na selo pravi potez. U nekoliko je navrata upoznata s partnerovim roditeljima dok su još hodali, a oni su na nju ostavili trajan dojam kao tople i gostoljubive osobe. Marina je za Telegraf priznala da je po dolasku bila srdačno zagrljena, ali je ubrzo otkrila da je stvarnost daleko od idilične slike koju je zamišljala. Ubrzo nakon vjenčanja, Marina se našla pred teškom situacijom: od nje se očekivalo da sudjeluje u raznim seoskim aktivnostima, uključujući i kućanske poslove.
To joj je predstavljalo ogromnu prepreku. Unatoč tome što je odrasla u gradu, Marina nikada nije bježala od bilo kojeg zadatka. Posjedovala je sposobnost prilagođavanja svakoj situaciji koja joj se nađe na putu. Iako možda nije imala prethodnog iskustva u mužnji krava, brzo je stekla potrebne vještine. Međutim, mogućnost života na selu nije joj bila privlačna. Marinin suprug od nje nije puno tražio, a ni ona od njega. Marinin svekar je uvijek preuzimao odgovornost. Tijekom razgovora Marina je ispričala događaj u kojem je izrazila svoju čežnju za zaposlenjem i promjenom okoline.
No, njezin svekar je agresivno reagirao, povisio ton i zahtijevao od nje da ostane kod kuće i sluša njegove zapovijedi. Otišao je čak toliko daleko da ju je optužio da zanemaruje svoje temeljne potrebe. Marinina frustracija bila je očita dok je prepričavala priču. Riječi koje je izgovorio njezin svekar imale su dubok utjecaj na Marinu, ostavljajući je uznemirenom. Ono što ju je još više pogodilo je spoznaja da njezin suprug nije intervenirao niti pružio bilo kakvu podršku, niti je tražio objašnjenje. Marinino iskustvo na selu pokazalo se nezadovoljavajućim, pa je dvije godine kasnije donijela odluku o pokretanju brakorazvodne parnice. Prijelomna točka za Marinu bila je dosegnuta, jer je težina njezina tereta postala nepodnošljiva. Osjećala se zarobljenom u ulozi sluge onima oko sebe, poput svoje majke koja je neumorno radila sa stokom.
Unatoč napornom radu, i Marina i njezina majka nisu dočekane s malo poštovanja. Štoviše, Marinu su zbog spola savjetovali da šuti, kao da njezine riječi nisu vrijedne da ih se čuje. To je samo dodatno rasplamsalo njezin bijes. Naposljetku, Marina je odlučila pobjeći, nesposobna više izdržati takvo maltretiranje. Unatoč tome što se udala u bogatu obitelj, Marina je imala svoje granice i odbijala je tolerirati neke stvari. Nažalost, roditelji nisu imali razumijevanja kada im je priopćila odluku o razvodu. Osvrćući se na imućnu obitelj svog bivšeg supruga, Marina je shvatila da oni, iako posjeduju veliko bogatstvo, nemaju sposobnost da ga istinski cijene. Tijekom njihovog braka Marina je često morala moliti supruga za financijsku potporu, jer je on često bezobzirno trošio novac.
Unatoč negodovanju roditelja, Marina je ostala odlučna u svojoj odlučnosti da se razvede od supruga i počne ispočetka. Dok njezini roditelji nisu svjedočili borbama iz prve ruke, Marina ih je sama iskusila i znala što je najbolje za nju. Kako je naglasila, “ja sam bila ta koja je u svemu tome bila tu”. Po povratku u Beograd, Marina je odlučila ostati u rodnom gradu, posvetivši nekoliko godina svom radu. Čvrsto izražava svoju zahvalnost za novostečenu neovisnost koju je postigla i odlučno izjavljuje da je ne bi mijenjala ni za što. Sposobnost da bude samopouzdana daje joj snagu da se zaposli, zaradi za život i živi jednostavnim, ali ispunjenim životom bez nepotrebnih ograničenja.
Marina shvaća razmjere svojih prijašnjih ograničenja tek kad razmišlja o njima. Uz selo koje je nekoć zvala domom vežu je neugodna sjećanja. Marini je zabavno kada pojedinci nostalgično govore o životu na selu, jer je ona intimno svjesna surove stvarnosti s kojom se tamo ljudi suočavaju. Iako pohvaljuje one koji podnose takve uvjete, ona osobno odbija tolerirati svakodnevno poniženje koje ga prati.
