Nakon što su Turci 1459. godine uspešno osvojili Smederevo, postalo je očigledno da će brojni aspekti srpskog jezika, kulture i tradicije doživeti značajne transformacije. Ova turska okupacija trajala je zapanjujuća četiri veka sve dok poslednji turski vojnik nije konačno otišao iz Beograda 1878. godine.

Kao rezultat ovog dugotrajnog prisustva, uticaj Turaka se neosporno provukao u svaki aspekt srpskog svakodnevnog života. Iako to možda ne prepoznajemo svjesno, često uključujemo turske riječi u svoj jezik, a njihova divna kuhinja neprimetno je postala dio našeg vlastitog kulinarskog repertoara. Zapanjujuće, određeni tradicionalni nazivi koje redovno koristimo zapravo potječu iz turske kulture.

Nedavni porast popularnosti turskih televizijskih serija u Srbiji tokom protekle decenije poslužio je kao snažan podsetnik koliko smo duboko prihvatili turske običaje i tradiciju. Ilustracije radi, naš dan počinje konzumiranjem turske ili crne kafe, a živimo u velikim zajednicama u kojima svi dijelimo isti životni prostor. Uobičajeno je da uvučemo svoje voljene kućne papuče, koje su postale kultni dio naše kulture. Nadalje, naš svakodnevni govor obiluje turcizmima, jer u naše razgovore ugrađujemo brojne turske riječi. Neki primjeri ovih riječi su avlija, ajvar, barjak, burazer, čarapa, supa, ćuprija, kilim, dugme, ekser, jogurt, kapija, lakrdija, ljestve, pare, rakija, tavan, zeitin, hajduk i bezbroj drugih.

Naime, prema rečima Mirjane Teodosijević, uglednog profesora turskog jezika i književnosti na cenjenom Filološkom fakultetu u Beogradu, ona je u intervjuu za Bi-Bi-Si na srpskom jeziku otkrila da se trenutno u našem jeziku aktivno koristi oko 3.000 turskih reči. Bez obzira na to, Teodosijević je istakao i da upotreba turskih riječi u posljednjih nekoliko decenija u stalnom opadanju, te da ih sve manje pojedinaca ugrađuje u svoj vokabular. Ovaj pomak je posebno očigledan kod mlađih generacija, što je Teodosijevićeva uočila tokom predavanja na fakultetu.