Poznat po ulogama u popularnim televizijskim serijama kao što su “Vojna akademija” i “Tejt”, Branko Janković bez napora premošćuje jaz između oblasti umetnosti i poljoprivrede. Da bi ostvario svoj san, odlučio je da upiše srednju saobraćajnu školu u Zemunu. Međutim, ostvarenje te težnje značilo je da je morao boraviti u studentskom domu za vrijeme boravka u njemu.
U tom periodu naši životni uslovi su bili neverovatno skučeni, sa ukupno osam osoba koje su delile samo jednu sobu i jedno kupatilo. Kako bih se finansijski izdržavao, preuzimao sam razne obaveze unutar omladinske zadruge, preuzimajući različite uloge kako bih sastavio kraj s krajem. Naše domaćinstvo je bilo stalno vrveno od aktivnosti i ova živahna atmosfera navela me je da tražim dodatne mogućnosti za lični rast. Važno je napomenuti da je Nataša, kao i ja, takođe neverovatno talentovana glumica.
Međutim, ovo je izuzetna priča o Brankovoj supruzi, ženi koja je svoju porodicu voljno stavila iznad svega, dajući bližnje prioritete svojim profesionalnim težnjama. Porodica Janković, koja ima dve ćerke i sina, smatra se srećnom što svoju decu odgaja u fascinantnom gradu Beogradu, a ima i privilegiju da ih uroni u raskoš netaknute prirode. Njihovo skromno prebivalište okruženo je zvjerinjak domaćih životinja, stvarajući idiličnu pozadinu za bezbrižnu igru njihove djece pod prostranim nebom.
U tom skladnom ambijentu Branko, vrsni glumac poznat po ulozi kadeta Džakovića, prihvata filozofiju ukorijenjenu u pozitivnosti. Umjesto da se bavi negativnim aspektima života, on svim srcem prihvaća pozitivne aspekte, nastojeći uliti radost i optimizam u živote drugih. Njegov zarazni optimizam često se poredi sa toplinom i sjajem sunčanog dana, koji pleni i očarava sve one koji s njim dođu u kontakt.
