Kada sam ustala, pogledala sam 187 putnika; nitko nije znao da sam već proživjela ovu noćnu moru.

U današnjem članku vam pišemo o nevjerovatnom letu koji se u jednom trenutku pretvorio u borbu za život 187 putnika. Dok su svi oko nje paničili, jedna žena je shvatila da je situaciju već jednom preživjela. Ono što je tada odlučila učiniti moglo je promijeniti sudbinu cijelog aviona.

Let Southwest 2891 iz Las Vegasa prema Seattleu počeo je sasvim mirno, sve dok jedan za drugim nisu otkazali hidraulični sistemi Boeinga 737-800. Dok se avion naginjao, a kapetan upozorio putnike da se pripreme za udar, jedna žena sa sjedišta 14C odlučila je ustati. Bila je to Sarah Mitchell, nekadašnja potpukovnica i testna pilotkinja koja je prije 32 godine prošla kroz gotovo identičnu situaciju i godinama nakon toga živjela daleko od avijacije.

Petak poslijepodne iznad Las Vegasa nije nagovještavao ništa neobično. Boeing 737-800, star pet godina i prema priči nedavno pregledan, poletio je prema Seattleu sa 187 putnika. Kapetan Thomas Reed imao je višedecenijsko iskustvo, dok je uz njega u kokpitu bila kopilotkinja Jennifer Parker.

Prvih približno sat vremena let je prolazio bez problema. Putnici su gledali filmove, djeca su spavala, a Sarah Mitchell sjedila je na mjestu 14C i posmatrala oblake. Niko oko nje nije znao da je nekada provela 18 godina za komandama eksperimentalnih aviona niti da je upravo kvar koji će se uskoro pojaviti podsjeća na najteži period njene karijere.

Tri hidraulična sistema počela su otkazivati

Problemi su u početku bili gotovo neprimjetni putnicima. Zatim su se, prema priči, kvarovi počeli nizati jedan za drugim. Tri hidraulična sistema gubila su funkciju, a kada su vrijednosti pale na nulu, avion je postalo sve teže kontrolisati.

Komande više nisu reagovale na uobičajen način, dok se letjelica sve više naginjala udesno. U kabini je počela panika. Neki putnici držali su se za sjedišta, drugi su plakali, a onda se preko razglasa začuo glas kapetana.

Dok je većina putnika čula upozorenje o mogućem padu, Sarah je situaciju prepoznala na drugačiji način. Tokom vojne karijere bila je testna pilotkinja u bazi Edwards i nosila pozivni znak Phoenix. Obučavana je upravo za situacije u kojima se pojavljuju ozbiljni kvarovi na letjelicama.

Karijera joj je završila nakon nesreće iz 1992. godine

Sarah je tokom službe stekla reputaciju osobe koja ostaje smirena u kritičnim situacijama i uspijeva prizemljiti oštećene letjelice. Međutim, 1992. godine dogodila se nesreća povezana s avionom Wraith, nakon koje joj se život potpuno promijenio.

Prema izvoru, nakon te katastrofe izgubila je karijeru, medalje i penziju, a vremenom se narušio i odnos s njenom kćerkom Emily. Godinama je živjela izvan svijeta avijacije. Nakon 15 godina bez kontakta, od Emily je stigla pozivnica za vjenčanje.

Uz pozivnicu je došlo i nešto što je Sarah doživjela kao svojevrsno priznanje. Emily je pronašla stare izvještaje svoje majke i, kako se navodi, shvatila da je Sarah govorila istinu o događajima iz prošlosti. Sarah je zato kupila najjeftiniju avionsku kartu koju je mogla priuštiti i krenula prema njoj.

U trenutku panike odlučila je ustati sa sjedišta

Kada se avion dodatno nagnuo, Sarah je otkopčala sigurnosni pojas. Članica kabinskog osoblja odmah joj je rekla da ponovo sjedne, ali joj je Sarah odgovorila da je bivša testna pilotkinja i da zna upravljati avionom s oštećenim hidrauličnim sistemima.

Zatražila je da je puste do kokpita. Stjuardesa je u početku oklijevala, ali je nakon nekoliko trenutaka napravila mjesta. Sarah je krenula prema prednjem dijelu aviona i stigla do kokpita u trenutku kada je situacija već bila kritična.

Prošlost od koje se udaljila ponovo ju je dovela do kokpita

Kada je otvorila vrata kokpita, Sarah je pred sobom vidjela problem koji joj je bio poznat iz vremena testiranja eksperimentalnih letjelica. Hidraulični sistemi bili su izvan funkcije, avion je bilo teško kontrolisati, a kapetan i kopilotkinja borili su se da zadrže pravac.

Za Sarah taj trenutak nije bio samo borba sa tehničkim kvarom. Na put prema Seattleu krenula je kako bi nakon dugih godina ponovo uspostavila odnos s kćerkom, a umjesto običnog leta našla se pred situacijom koja ju je vratila u profesionalni život koji je davno izgubila.

Dok je većina putnika na letu 2891 znala samo da je avion u ozbiljnoj nevolji, žena koja je ustala iz reda 14 znala je nešto više: već je proživjela gotovo istu vrstu noćne more. Upravo zbog toga krenula je prema kokpitu u trenutku kada je njeno iskustvo moglo postati najvažnije što je imala.