Utjecaj Zorana Šijana na život Saše Matića nešto je što će mu zauvijek ostati urezano u sjećanje. Saša Matić otvoreno priznaje da je kroz karijeru zaslužio veliko poštovanje, a sjećanje na nastupe za Zorana Šijana zauvijek će mu ostati urezano u sjećanju. U zamjenu za jednu pjesmu Šijan mu je velikodušno dao iznos od 2000 maraka. Nakon razigrane avanture na splavi, dobio sam hitan poziv od prijatelja koji je inzistirao da odmah dođem u klub. Za klavijaturama je nastupio i pjevao talentirani glazbenik Vlada Stojanović.

  • Obavijestio me da je Zoran Šijan izričito tražio da mu otpjevam “Dva galeba bijela” i da sam dobrodošao kad god hoćeš. Unatoč kasnom satu, pristao sam i krenuo prema klubu. Kad sam zauzeo mjesto za klavijaturom, Vlada se ljubazno sklonio u stranu, a ja sam počeo pjevati “Dva galeba bijela”. Publika se prolomila pljeskom, a tada je Saša pokupio priču i nastavio. Nakon što je Šijan ustao i otišao, poravnali su račun, a Zoran mi je diskretno tutnuo novac u ruku.

Bunila sam se, rekavši: “Zoko, molim te, ne moraš to raditi.” On je odgovorio: “Jesam li te zvao da dođeš? Molim te, prihvati ovo. To je bila odluka mog šefa, moja želja. Uzmi ovaj novac, nemojmo se svađati.” S tim se riječima oprostio od mene i otišao. Bio sam s jednim svojim bliskim prijateljem pa sam ga pitao: “Zašto mi je Zoran ovo dao?” Odgovorio je: “Impresivnih dvije tisuće maraka. U to vrijeme to je bila pozamašna svota novca.” Matić je tada podijelio da novac nije zadržao za sebe; umjesto toga, donirao ga je vladi. Razmišljajući o situaciji, ispričao se što me uopće pitao znam li vrijednost tog novca.

  • Uvjeravao sam ga da sam svjestan da se radi o dvije tisuće maraka. Zatim je upitao: “Zašto mi ga vraćaš?” Odgovorio sam mu: “Zato što ja nisam zaradio, nego ti.” Vlada je odgovorio: “Pa, misliš li da to sada trebam prihvatiti?” Samouvjereno sam odgovorio: “Naravno da bi trebao.” Uzviknuo je: “Možeš li vjerovati? Tražio je tu pjesmu od mene cijelu noć, kao da sam znao da ću mu je izvesti!” Odgovorio sam: “Pa nisi.” Nastavio je: “Znači, došli ste i uzeli novac, platili njime doručak u Užicu, dolje na autobusnoj stanici, i tu je sve završilo”. Složio sam se, rekavši: “U redu onda, idemo na doručak.”

To mi je bio najdraži dio priče. Zaraditi taj novac nije bio nikakav izazov – ispričao je za “Telefraf” Saša Matić. Saša Matić, poznati srpski folk pjevač, rođen je kao Aleksandar Matić 26. travnja 1978. godine u Bihaću. Živi i gradi karijeru u Beogradu, sretno je oženjen i ima dvoje djece. Naime, Saša Matić dijeli jedinstvenu vezu kao brat blizanac kolege pjevača Dejana Matića, a obojica su slijepi od rođenja. Pokazujući prirodnu sklonost prema glazbi od malih nogu, Saša se školovao u glazbenim školama u Beogradu.

  • Godine 2001. objavio je svoj vrlo hvaljeni debitantski album “Maskara” koji je brzo stekao široku popularnost. S obitelji nastanjen u Drvaru, na svijet je došao u bolnici koja se nalazi u Bihaću zbog nepostojanja porodilišta u njegovoj općini. Saša i Dejan Matić, koji imaju brata blizanca Dejana, slijepi su od rođenja. Njihova majka Zorica i otac Zoran pobrinuli su se da blizanci uživaju u lijepom i bezbrižnom djetinjstvu, čak i u teškim vremenima. Prerano rođeni blizanci smješteni su u zagrebačku bolnicu gdje su proveli nekoliko dana u inkubatoru prije nego što su izgubili vid.

Unatoč tome, ovaj neuspjeh nije spriječio njihov rast, brigu o sebi ili razvoj njihove uspješne glazbene karijere, koja je procvjetala kao rezultat njihova golemog talenta i nepokolebljive predanosti. Od trenutka kada su došli na svijet, blizanci su dijelili iznimno blisku vezu. Unatoč sljepoći, Saša sebe nikada nije doživljavao drugačijim od drugih. Od malih nogu blizancima su roditelji, tata Zoran i majka Zorica, usađivali vrijednosti samodostatnosti. Naučili su ih da sami obavljaju zadatke kao što su pospremanje kreveta, slaganje odjeće i druge dnevne aktivnosti. Ovo rano iskustvo učenja odigralo je ključnu ulogu u njihovom oblikovanju u neovisne osobe.