Srdjan Žika Todorović, cijenjeni glumac iz Srbije, 2017. godine doživio je nezamislivu tragediju kada mu je iznenada preminuo sin. 21. prosinca, Žika i Ana suočili su se s bolnim gubitkom trogodišnjeg sina Dejana koji je tragično preminuo u udobnosti vlastitog doma. Od tog kobnog dana, svaki naredni dan bio je zasjenjen ogromnom tugom.
Tijekom tog vremenskog okvira mediji su izvještavali da je razlog dječakove smrti sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS), nesretna pojava kojoj nedostaje jasno objašnjenje. Nakon što je preživio bolan gubitak sina, glumac, koji svoj privatni život inače drži pod velom privatnosti, smogao je snage da progovori o teškim okolnostima s kojima se susreo prije nekoliko godina. Istovremeno je otkrio da se još nije u potpunosti izliječio od tog mučnog iskustva.
Svaki dan tražim utjehu u gledanju njegovih fotografija, nježnim poljupcima na njima i ponovnom pregledavanju ljupkih videozapisa pohranjenih na mom prijenosnom uređaju. Bio je to dug period od pet godina… Točno pet i pol godina je prošlo od kada sam sjela za ovaj intervju. Nažalost, još uvijek se borim s dubokim utjecajem koji je život nanio na mene. Potresnu priču o ovoj nesreći ispričao je Žika u emisiji “Una, due, tre” koja se emituje na “Una” televiziji.
Prema glumčevom iskazu, odlučeno je da puste sina da spava duže tokom poslijepodneva. Nažalost, tada mu je koža mu već poprimila plavu nijansu do dolaska hitne pomoći. Unatoč hrabrim naporima medicinskog tima, liječnik je utvrdio da je kasno sa spašavanjem. Iznenadna nesretna smrt djeteta nevjerojatno je tragičan događaj koji se obično događa dok dijete spava. Prvenstveno pogađa djecu u dobi od tri do pet godina. Kada se roditelji suoče s ovim razornim gubitkom, često krenu u potragu za odgovorima provodeći krvne pretrage i liječničke preglede.
Međutim, u mnogim slučajevima ne može se identificirati konačan uzrok, što rezultira klasifikacijom ove tragedije kao sindroma iznenadne smrti dojenčadi (SIDS), koji je službeno priznat u Sjedinjenim Državama. Kroz moje razgovore s američkim parovima koji su pretrpjeli gubitak djeteta od SIDS-a, postala je očita neobjašnjiva priroda ovog fenomena. Srđan je, izražavajući nevjericu, prenio srpski izraz za ovu tragediju kao “Slučajna iznenadna smrt djeteta”, istovremeno se prekriživši i lagano lupkajući po stolu.
Dosljedno je potvrđivao autentičnost svojih susreta u kojima bi ga sin oslovljavao s “tata”, aktivno se uključio u razgovor i uspostavio s njim istinski odnos. “Definitivno! Potpuno se pretvorio u mladog pojedinca, mladolikog pojedinca” – kazao je glumac sa knedlom u grlu. Srđan pred nedaćama nalazi utjehu u vjeri i izražava zahvalnost Bogu. Njeguje kratko razdoblje u kojem je iskusio radosti očinstva i čuo sina kako ga s ljubavlju zove “tata”. Prije ovog srceparajućeg događaja, Srđan je već pretrpio još jedan veliki gubitak 2014. godine kada mu je preminuo otac, cijenjeni glumac Bora Todorović.
Na Adi Bojani 1998. Žik je susreo Anu Jovićević, studenticu Filološkog fakulteta. Od samog početka bio je uvjeren da je otkrio svoju srodnu dušu. Premotajte šest godina u 2004., a par je proslavio svoju vezu u Aninoj obiteljskoj kući na Cetinju. Unatoč tome što su postali roditelji, nastavili su tradiciju ljetovanja u šarmantnom ribarskom mjestu Bigovo s ocem. Put do roditeljstva nije bio bez prepreka, trajao je desetak godina, no 1. svibnja 2014. na svijet je došao njihov sin Dejan. Glumac je rekao da mu je to što je postao otac potpuno promijenilo život i povukao se iz svojih prijašnjih društvenih angažmana.
