Većina ljudi obično se svakodnevno tušira, međutim, brojne studije se vode na ovu temu već dugo vremena unazad i veliki broj njih sugeriraju da bi moglo biti korisnije prihvatiti blago “nečisto” stanje kako bi se očuvala prirodna ravnoteža kože i razina vlažnosti.

  • Prema dr. Davidu E. Banku iz Njujorškog dermatološkog centra, učestalost tuširanja najviše zavisi o razini aktivnosti određenog pojedinca, pa tako i ističe da bi onima koji se bave fizičkim radom ili svakodnevno vježbanju posvećuju barem sat vremena, prioritet trebalo biti tuširanje jednom dnevno.

Naš pupak može nakupiti znoj i prljavštinu zbog odjeće koju nosimo i načina života koji odaberemo živjeti. Dosljedno, doktor Karan Raj širi poruke upozorenja u vezi s nepredviđenim zdravstvenim problemima i fascinantnim uvidima u zamršenost ljudskog tijela. U završnom videu svjedočimo mogućim posljedicama zanemarivanja pravilnog i redovitog čišćenja pupka. Dr. Raj naglašava nakupljanje različitih otpadaka unutar pupka, poput ulja, mrtvih stanica kože, čestica tkanine i svih drugih raznih tvari prisutnih u blizini.

Studija koju je provelo Sveučilište Sjeverne Karoline otkriva da se u pupku nalazi zapanjujući niz bakterija, s više od 1400 različitih vrsta identificiranih. U određenim varijantama taj broj može premašiti i 2500. Zanimljivo je da se nakupljanje prljavštine u pupku češće događa kada oblačimo novu odjeću, posebice potkošulje, jer se sitne niti svježe tkanine privlače u ovaj prorez.

@dr.karanr

#duet with @crinc_3 natural ornaments! #schoolwithdrkaran

♬ I’m Coming Out – Diana Ross

 

Za temeljitije čišćenje pupka preporuča se pamučna vata. Ključno je pažljivo oprati i osušiti pupak. Medicinski stručnjaci tvrde da su topli i vlažni nabori optimalno tlo za razmnožavanje gljivica, što dovodi do potencijalne nelagode kao što su peckanje, crvenilo i neugodni mirisi. Vrlo učinkovita metoda za osiguravanje pravilne higijene pupka uključuje nanošenje male količine maslinovog ili kokosovog ulja u unutrašnjost pupka i ostavljanje da odstoji 10 do 15 minuta prije ispiranja.

Prema Gonzalezu, pojedinci koji svakodnevno sudjeluju u aktivnostima koje uzrokuju znojenje vjerojatno bi imali koristi od svakodnevnog tuširanja. Preporuča se onima koji se redovito bave tjelovježbom da se redovito tuširaju ili barem osvježe nakon tjelesne aktivnosti dok se ne mogu u potpunosti okupati. S druge strane, ako nečija dnevna rutina ne uključuje nikakav oblik tjelesnog napora, možda nije neophodno svakodnevno se tuširati. Zanemarivanje pravilne higijene može dovesti do razvoja ili pogoršanja različitih kožnih bolesti. Među njima je dermatitis neglecta, stanje karakterizirano prisutnošću smeđih mrlja na koži uzrokovanih nakupljanjem prljavštine, ulja i mrtvih stanica kože.

  • Ne tuširanje nakon vježbanja u teretani može povećati vjerojatnost zaraze infekcijama. Jedna takva infekcija je impetigo, zarazna kožna bolest koju karakteriziraju upaljene crvene kvržice. Još jedna infekcija na koju treba biti oprezan je lišaj, visoko prenosiva gljivična infekcija koja se može širiti izravnim kontaktom ili dodirivanjem kontaminiranih površina. Simptomi uključuju svrbež, ljuskavost i crvenu kožu. Vrijedno je napomenuti da iste gljivice odgovorne za lišajeve mogu uzrokovati i atletsko stopalo.

 

  • Miris tijela i znojenje mogu se razlikovati od osobe do osobe, bez obzira na njihovu razinu fizičke aktivnosti. Na učestalost tuširanja utječu i količina proizvedenog znoja i intenzitet mirisa. Prema Tiernu, neki pojedinci prirodno proizvode manje znoja i imaju blaže mirise, što im omogućuje rjeđe tuširanje. S druge strane, oni koji ne koriste dezodorans imaju veću vjerojatnost da će nakon nekoliko dana razviti neugodan miris. Ukratko, jačina tjelesnog mirisa određuje učestalost kupanja, a važno je voditi računa i o osobnoj higijeni i udobnosti ljudi oko vas.