U znak boli za pokojnicima, članovi obitelji pokojnika usvojili su običaj oblačenja crnog odijela. Tradicionalno, žene bi nosile crni šal, dok bi se muškarci odlučili za crnu košulju ili kravatu. Ova odjeća za žalost nosi se godinu dana, tijekom koje se ožalošćeni suzdržavaju od sudjelovanja u slavljima, plesu ili pjevanju.
Sada je dopušteno nositi crnu odjeću u trajanju od 40 dana, ili čak produžiti to na šest mjeseci ili duže, ako to netko želi. Važno je naglasiti da, bez obzira na vrijeme smrti člana obitelji, proslava krsne slave mora teći prema običaju. U takvim okolnostima, vjeruje se, slavljenje slava postaje još bitnije, jer molitvama za slavu tražimo utjehu za duše umrlih naših bližnjih. Nakon smrti pojedinca, uobičajeno je suzdržati se od organiziranja bilo kakvog oblika proslave unutar kućanstva, uključujući vjenčanja, zabave i plesove. Preporučljivo je zatražiti savjet od svećenika u vezi s pogrebnim običajima, budući da se ti običaji razlikuju u različitim regijama. Zbog velikog broja običaja, nije moguće dati sveobuhvatan popis onoga što se smatra prikladnim ili neprikladnim u ovom kontekstu.
U skladu s kršćanskim naukom, smrt se promatra kao posljedica grijeha, točnije Adamova prijestupa protiv Boga. Izvorno je Bog namjeravao da prijelaz iz zemaljskog postojanja u vječnost bude bez napora i patnje, poput leptira koji graciozno izlazi iz svoje čahure i uspinje se na nebo. Jeste li upoznati s narodnim tradicijama koje se vrte oko smrti voljene osobe? U Srbiji se tijekom svakog pogreba poštuju različiti običaji jer svaki kraj ima svoje jedinstvene tradicije i rituale.
Pogrebni običaji bili su usko povezani sa smrću najmilijih u ranijim vremenima kada su pojedinci obično umirali unutar granica vlastitog prebivališta. U određenim je krajevima običaj da svaki član obitelji ostane budan u slučaju smrti. Ova praksa proizlazi iz uvjerenja da je smrt slična stanju sna, stvarajući potencijalni rizik od susreta preminulog s pojedincem koji je zaspao i naknadno prouzroči vlastitu smrt. U slučaju da pojedinac umre s otvorenim očima, kaže se da će prva osoba koja bude svjedočila ovom prizoru ubrzo nakon toga umrijeti. Nadalje, ako preminula osoba u trenutku smrti kod sebe ima šibice, vjeruje se da će se transformirati u vampira. Ovo vjerovanje je dovelo do još jedne prakse, gdje se pokojnik probada iglom kako bi se spriječio povratak kao vampir.
Čim osoba umre, običaj je pokriti sva ogledala u kućanstvu. Ova tradicija proizlazi iz vjerovanja da duh pokojnika ima sposobnost ući u ogledalo i ostati među živima. U valjevskom kraju uobičajena je praksa i otvaranja prozora i vrata, pri čemu se sav namještaj, uključujući i posuđe, prevrće naopako, kako bi se olakšao odlazak umrle duše. Voda kojom se kupao pokojnik je kontaminirana. Ne samo da je nečist, već posjeduje i sposobnost da nanese štetu svakome ispred čijeg prebivališta teče.
Tijelo pokojnika predstavlja prijetnju okolnoj flori i fauni, zbog čega je za pogrebne povorke imperativ da izbjegavaju prolazak kroz polja, livade i područja gdje se uzgaja stoka. Nasuprot tome, neki pojedinci vjeruju da se bolest pripisuje zlonamjernoj sili. Stoga svoju bolesnu djecu stavljaju na put prolazne povorke, nadajući se da će se nevolja prenijeti na pokojnike. U određenim ruralnim regijama naše nacije postoji vjerovanje da su pojedinci koji dijele isti mjesec rođenja predodređeni na istu sudbinu. To znači da kada jedna osoba umre, druga će uskoro uslijediti. Kako bi se spriječila ova nesretna pojava, tijekom organiziranja pogreba provodi se praksa poznata kao “otkup”. U okolini Zaječara, voljeni i poznanici sudjeluju u običaju da bacaju komade zemlje na groblje. Smatra se da ovo duboko ukorijenjeno vjerovanje donosi sreću, osiguravajući da pogođeni pojedinci neće biti sljedeći koji će se suočiti s takvom sudbinom.
