Priča o časti i ljubavi srpskog pesnika Nedeljka Popadića podsjeća nas da u svijetu postoje divne stvari. Sve se navodno odigralo u mjestu u okolini Plava, Crna Gora. Bila jednom Stana i Petar. Priča datira prije sto godina. Stanu su namijenili drugom, Milovanu. Dan vjenčanja bio je svečan. Svatovi su pjevali, jeli, pili, a noć je pala.

Milovan se spremio za prvu bračnu noć, no Stana je sjedila, odbijajući ga. Ispostavilo se da Stana voli drugog, Petra, s kojim nikad nije ni razgovarala, ali su se gledali svake nedjelje s balkona.

Milovan je shvatio situaciju i odlučio pomoći Staninu srcu. Posjetio je Petra, a on je priznao da voli Stanu, ali se osjeća nesposobnim preuzeti je. Milovan ga uvjeri da je pošteno ne dozvoliti patnju ni njoj ni Petru.

Nakon razgovora, Petar i Milovan zajedno su se vratili kući, gdje je Stana saznala za Milovanovu nesebičnost. Petar je oduševio obitelj i zajedno su svi ponovno krenuli prema Milovanu, priznavši mu veličinu njegova čina.

Stana je izabrala Božicu za suprugu. Svi su živjeli sretno do kraja života. Priču je prenio brat prijatelju iz Tivta, koji je čuo od svojeg pradjeda, a događaj se odigrao u selu kod Plava, u Crnoj Gori. Ova priča podsjeća da ljubav i čast prelaze granice vremena i prostora, ostavljajući trajni pečat na ljude. Lutajući ovim svijetom, unuci i unuke junaka ove priče možda i danas traže svoj put.