Kako se Vesna Dedić, voditeljka i spisateljica, u decembru bliži svom 56. rođendanu, ovu prekretnicu smatra jednostavno numeričkom vrijednošću koja za nju nema značajnu težinu. Vesna Dedić je u mlađim godinama imala sasvim drugačiji izgled, ali je njena strast za životom ostala nepokolebljiva.
Voditeljka je nedavno podelila fotografiju snimljenu na Tašmajdanu 1993. godine, a na kojoj je prikazana samouverena mlada žena tamne kose koja je tek krenula u medijsku karijeru. Sa 25 godina, tek je subotom diplomirala na Jutarnjem programu RTS-a i bila je oduševljena što je primljena kao stalni radnik. Dedićeva je pozirala za naslovnu stranu TV priloga, izrazivši uvjerenje da joj najvažniji i najljepši trenuci u životu tek predstoje. Ovu fotografiju je podijelila prije snimanja svoje najnovije emisije, Balkanski niz ulicu. Voditeljka, koja trenutno uživa u svojim godinama, tvrdi da joj najizuzetniji aspekt života tek predstoji, uprkos tome što ima 55 godina.
Iako možda ne smatram sebe obično privlačnom, svesno se trudim da ne dozvolim da moje godine ometaju moje ostvarivanje ličnih i profesionalnih aspiracija. Suština onoga što možete smatrati mojom lepotom leži u činjenici da su moji najbliži dobrog zdravlja, da odišu srećom i da imaju duboku naklonost prema meni. Vesna je u intervjuu za “Novosti” rekla da, iako pazi na ishranu, redovno vežba i podvrgava se tretmanima protiv starenja, veruje da bi ovi napori bili uzaludni da joj najbliži nisu uzvratili ljubav i pokazali joj poštovanje.
Sa 13 godina započela je novinarsku karijeru u Podgorici, gdje je postala voditeljica emisije na Radio Titogradu. Odatle radi u Pobjedi, a kasnije u Studiju B i TV Politici. Uprkos uspješnoj karijeri, uvijek je bila posvećena sticanju novih znanja i vještina. U detinjstvu sam težila da posedujem kvalitete raznih pojedinaca koje sam smatrala vrednim divljenja. Željela sam da imam zabavnu narav kao Rafaele Kare, duhovitost Tanje Torbarine, šarm Mome Kapora, cinizam Aleksandra Tijanića, metaforička sklonost Tirnanića, elegancija Nebojše Đukelića, pronicljivost Dragana Babića, senzualnost Dine Čolića, sve su to bile godine feminiziranosti . Nažalost, nisam uspjela postići nijednu od ovih kvaliteta. Ipak, sjećanje na moje nedostatke i dalje me motiviše da težim ka samousavršavanju, kako navodi Dedić.
