Milanče Radosavljević, poznat po svojim pesmama koje zadiru u svakodnevni život, pokazao je izuzetnu posvećenost svom mestu i životu. Dok su mnogi drugi pevači narodne muzike birali da ulažu u nekretnine, Milanče je svoj novac mudro investirao u dom i imanje. Odlučio je ostati u svom rodnom mestu, gde je kroz svoje stihove opevao Kolubaru, vinograde, i dušu ljudi.

Ratno dete rođeno u teškim vremenima, Milanče je nasledio muzički talenat od oca, i to uprkos izazovima koje je morao prevazići, poput paralize šaka. Mnogi učitelji harmonike su ga odbijali, tvrdeći da ne može normalno držati ni kašiku, ali upornost i ljubav prema muzici dovele su ga do uspeha kao harmonikaša i pevača.

Njegova sudbina je postavljena još u ranom detinjstvu kada je kovač doneo 500 dinara na njegovu kolevku, tražeći da mu se kupi harmonika. Iako je rođen sa neispravnim rukama, ljubav prema muzici bila je jača, vodeći ga na putu uspeha.

Ostao je veran svom mestu Bariču kod Obrenovca, gde je uložio svoj trud i novac u izgradnju kuće, ali i stvaranje poljoprivrednih mašina koje koristi na svom imanju. Njegova posvećenost zemlji i muzici jasno odražava karakter ovog umetnika.

Pored svog bogatog života, Milanče je postao predmet bizarnih priča, poput one o navodnoj kliničkoj smrti nakon udara groma. Međutim, on sam demantuje ovu urbanu legendu, stavljajući tačku na neistinite priče o svojoj sahrani i herojskom spasavanju harmonike.

Uprkos raznim pričama i tračevima, Milanče ostaje nepokolebljiv u svojoj posvećenosti muzici i životu na svom imanju. A dovoljno govori i to da, kad god gostujem na televiziji, gledaoci zovu i ubeđuju me da sam sahranjen. ‘Ne znaš ti, mi znamo!'”