Uzgoj ćuraka u početku se možda ne čini unosnim poduhvatom, ali nakon pažljivog analiziranja i procjene, postaje jasno da postoji značajna vrijednost u poduzimanju ovog poduhvata. Izračunavanjem brojeva vidljivo je da se na svakih 100 kilograma može dobiti 120 bosanskih maraka.
Uz potražnju od 6 tona, ukupni trošak iznosi 7.000 maraka. Uz to, tri tone sam već platio 10.000 maraka. Ako bismo dobili dvije tone, prihod bi se kretao između 18.000 i 19.000 maraka, što se na kraju pokazalo kao isplativ ishod. Stoga su sva ulaganja, uključujući troškove nabavke hrane i obezbjeđenja adekvatne ishrane za ćurke, zaista unosna. Ističe važnost osiguravanja da njegovi klijenti nikada ne ostanu gladni, jer vjeruje da bi to na kraju dovelo do propasti njegovog poslovanja.
Kako do toga ne bi došlo, pažljivo kombinuje posebno pripremljeno domaće jelo sa njihovim koncentratom. Miroslav, posvećeni preduzetnik specijalizovan za prodaju ćurki, ljubazno otkriva svoju proverenu godišnju rutinu za nabavku i efektivnu prodaju značajnog broja ćurki, koji se obično nalazi u impresivnom rasponu od 200 do 220 jedinki. Zanimljivo je da Miroslavljeva prodaja stalno raste u velikim visinama, posebno tokom zimske sezone, kada pojedinci često traže ćureće meso kako bi ga konzervirali metodama sušenja. Štaviše, Miroslav genijalno koristi jedinstvenu taktiku da održi harmoniju među svojim pernatim jatom, vodeći računa da se ne upuštaju u kanibalističke sklonosti.
U srednjoj Bosni postoji nedostatak proizvođača ćurećeg mesa, a osoba o kojoj razgovaramo je jedna od njih. Prema njegovim proračunima, ove godine namjerava uzgojiti preko 200 ćuraka. Kada se uzmu u obzir svi troškovi, očekuje da će imati višak od 5.000 eura u gotovini. Priča o Miru, kako je ispričao Srećko Stipović, prikazuje značajne zarade koje se mogu ostvariti kombinovanjem pouzdane penzije, predanog truda i njegovanja ptica. Stipović aktivno traga za vrijednim pojedincima i njihovim pričama u raznim dijelovima regije.
