Mišja groznica se češće javlja u jesenjem periodu, mada se može javiti i tokom leta, mada retko. Bolest je tipično rasprostranjena u ruralnim područjima, posebno u planinskim područjima gdje se uzgajaju stoke poput ovaca i goveda. Međutim, nedavno je bilo slučajeva u kojima su poljski miševi postali problematični, posebno u slučajevima kada se hrana, poput sira, ne skladišti ispravno.
Kontaminacija hrane miševima, putem mokrenja, predstavlja značajan rizik od infekcije za ljude koji konzumiraju tako pokvarenu hranu. Ovaj rizik se odnosi i na stanovnike gradova koji mogu naići na kontaminiranu hranu. Profesor Tiodorović tvrdi da su pojedinci koji sami proizvode sir ili mleko kod kuće dobro upućeni u sprovođenje mera zaštite od miševa. To je zato što se virus Hantaan, krivac za mišju groznicu, obično nalazi u izmetu glodara poput poljskih miševa, koji djeluju kao prirodni prenosioci virusa. Prenos virusa na ljude može se dogoditi na različite načine kao što su kontakt, respiratorno udisanje i gutanje kroz probavni trakt.
Profesor Tiodorović ističe značajan rizik u vezi sa konzumiranjem sira u odnosu na mišju groznicu, pozivajući pojedince da se upoznaju sa simptomima ove bolesti. Posebno ističe da određene geografske regije predstavljaju veći stepen opasnosti u odnosu na potrošnju sira. Polazeći od sopstvenih iskustava, profesor Tiodorović se slikovito prisjeća svog učešća u suzbijanju epidemije mišje groznice koja je Crnu Goru zahvatila još 1983. godine, čvrsto vjerujući da je do izbijanja prije svega došlo konzumacijom kontaminiranih mliječnih proizvoda.
Stoga je neophodno preduzeti neophodne mjere i biti oprezan prilikom skladištenja hrane, posebno mliječnih proizvoda. Štoviše, pojedinci koji često izlaze napolje kako bi skupili svježe voće ili gljive također moraju imati na umu potencijalne rizike, jer miševi imaju tendenciju da bez napora prenose opasne bakterije i klice na ove prirodne proizvode.
