Marko Milunović, stanovnik sela Drežnik kod Užica, godinama je tragao za ženom za brak, ali bezuspešno. Čini se da u Srbiji nije mogao pronaći pravu ženu za sebe ili su naše žene bile previše zahtevne za njega. Zbog toga se odlučio da pronađe sreću oženivši Albanku.

 

 

 

 

Međutim, ni to nije bio lak zadatak, te je Marko morao da ispuni određene kriterijume kako bi kupio Albanku. Da bi kupio Albanke, mladić mora da kupi zlatni lančić, prsten i odelo, a Marko je otkrio razloge za te zahteve.

“Nekoliko puta sam išao u Skadar, gledao devojke, ali nijedna me nije privukla. Kada su me pitali kakvu ženu tražim, rekao sam da tražim ženu za brak, a ne za zabavljanje. Imam 46 godina kada sam upoznao Manjolu, ali je prevodilac na albanski rekao da imam 36 godina. Na sreću, izgledam mlađe, pa su lako poverovali”, izjavio je Marko. Ipak, jedna greška mogla je skupo da ga košta, ali na njegovu sreću nije bilo tako.

 

 

 

 

“Manjola je tek posle tri meseca, kada smo dugo živeli zajedno, u mom pasošu videla da sam rođen ’66, a ne ’76. Pa je onda pozvala mamu i rekla ‘Majko, on ima 46 godina, može da mi bude otac’. Međutim, Manjola je to brzo prebolela, jer godine nisu bitne kada se neko dobro snađe. Za tri meseca je naučila srpski, dobro se uklopila, dobra je sa ljudima u selu i prezadovoljan sam”, kaže Marko.

Marko dodaje da su ljudi reagovali kada su čuli da se oženio Albankom, ali da se sve smirilo. U selima su uglavnom stariji ljudi, a muškarci koji ostanu neoženjeni teško pronalaze ženu koja želi da živi na selu. Teško se odlučuju za Albanku, prvo zbog njene nacionalnosti, a drugo zbog novca koji daju onome ko mu nađe ženu.

 

 

 

 

Marko objašnjava albanske običaje prilikom traženja žene i organizacije venčanja. Cena za “kupovinu” žene se kreće od 3 do 5.000 evra, a Marko ističe da muškarci koji žele Albanku moraju biti spremni da ulože napor i novac.

Na kraju, Marko ističe da je oženiti se Albankom daleko od lakog zadatka i da postoji mnogo više elemenata koje treba uzeti u obzir osim novca.

BONUS TEKST

Virak, poznat i kao vrkuta ili gospin plašt, je zeljasta višegodišnja biljka koja raste u planinskim podrucjima, šumama i pašnjacima od marta do avgusta. Prepoznatljiv je po svojim polukružnim listovima i malim, žuckasto zelenim cvetovima. Interesantno je da mu je latinski naziv, Alchemilla vulgaris, potekao od srednjovekovnih alhemičara koji su verovali da rosa koja se sakupi sa listova virka ima čarobne moći koje bi im mogle pomoći u potrazi za Kamenom mudrosti, alhemijskom supstancom koja navodno ima sposobnost pretvaranja neplemenitih metala u zlato.

Naziv “gospin plašt” potiče od oblika listova ove biljke koji podsećaju na ženski ogrtač iz srednjeg veka. To je možda bio način prirode da privuče pažnju žena na virak kao veoma korisnu biljku.

Virak ima izuzetno blagotvoran uticaj na ženske reproduktivne organe i koristi se u lečenju mnogih ženskih bolesti i tegoba:

  1. Reguliše menstrualni ciklus.
  2. Umiruje menstrualne bolove i grčeve.
  3. Leči pojačan sekret (belo pranje).
  4. Otklanja osećaj suvoće kod žena u menopauzi.
  5. Ublažava smetnje kod devojaka u pubertetu.
  6. Otklanja ili olakšava smetnje kod žena u menopauzi.
  7. Koristi se za lečenje mioma i endometrioze.
  8. Ublažava vaginalnu iritaciju.
  9. Pruža zaštitu od pobačaja i učvršćuje plod.
  10. Olakšava porođaj i podstiče oporavak nakon porođaja.
  11. Pomaže kod ispadanja materice.
  12. Jača mišiće, uključujući srčani mišić.
  13. Podstiče razvoj mišića kod dece.
  14. Koristi se za lečenje kožnih bolesti i povreda.
  15. Za ispiranje usta kod raznih stanja.
  16. Ublažava nesanicu.

Čaj od virka priprema se tako što se jedna kašičica suve biljke prelije sa šoljom ključale vode i ostavi da odstoji 5-10 minuta. Može se piti tokom dana u gutljajima, a uobičajena dnevna doza je 2 šolje. Tinkture i ekstrakti virka koriste se prema uputstvima proizvođača, često u kombinaciji sa drugim lekovitim biljkama.