Ljubavna priča između Olivera Ivanovića i Milene Popović zaista je nesvakidašnja. Od malih nogu Mileni je bilo poznato Oliverovo ime. Bila je kolegica s njegovim srednjim sinom, a njezina je majka čak bila odabrana za kumu na njegovu vjenčanju. Oliver se u to vrijeme našao u vezi o kojoj se puno priča i koja je zaokupila pozornost cijelog grada, a igrom slučaja Milenina majka bila je najbliža osoba od povjerenja njegove djevojke.

Zbog naglog prekida njihove veze i moja majka i njegova bivša zaručnica neprestano su plakale, a sve zbog Olivera. Često sam slušao priče o Oliveru koji je posjedovao neosporan šarm i privlačnost zbog kojih se svima dopao. Bez sumnje, bio je izvanredna osoba. Naš susret dogodio se na druženju naših zajedničkih prijatelja, gdje je on razgovarao s mladim pojedincima na temu obrazovanja. U dogledno vrijeme, on mi je prišao i naš razgovor je skrenuo prema našoj zajedničkoj fascinaciji srednjovjekovnom umjetnošću, posebno srpskim manastirima.

U razgovoru za “Bazar” Milena se prisjeća vremena kada ju je poklanjao temeljit pogled i pažljivo slušanje. Čak je i u tom trenutku osjetila određenu vitalnost, iako je to u sebi oklijevala priznati. Svijest o njegovim godinama, tome što je 30 godina stariji od nje, i majčino poznavanje njega spriječili su je da u potpunosti prihvati tu spoznaju. Unatoč tome, odlučili su razmijeniti kontakt podatke te je njihovo dopisivanje vrlo brzo postalo učestalije i intenzivnije. Na kraju su otkrili da ne mogu proći niti jedan dan a da se ne čuju.

– Nakon što smo se dogovorili odlučili smo se naći, a već pri prvom susretu pokazalo se da je među nama u igri neka moćna sila na koju ne možemo utjecati. Tako je započela naša veza, u početku obavijena velom tajne. Od trenutka kada je otkrio moje podrijetlo i značajnu razliku u godinama između nas, bilo je očito da razumije naše okolnosti. Ipak, kako su se dani pretvarali u tjedne, a tjedni u mjesece, naša se ljubav produbljivala i Oliver je shvatio da smo savršen spoj u svakom pogledu.

Želeći da drugi upoznaju našu vezu, gajio je strah od razvijanja emocionalnih veza sa mnom zbog naše značajne razlike u godinama. Posljedično, tražio je savjet od svog najbližeg pouzdanika, otkrivajući naš odnos i tražeći smjernice. Milena mu je priznala da je podijelila nešto što mu je u konačnici pomoglo u donošenju odluke: vrijednost jedne godine ispunjene srećom nadmašuje život bez ljubavi. Nakon uživanja u divnom 13-dnevnom boravku u Dubrovniku, gdje smo stvorili drage uspomene, donijeli smo spontanu odluku da krenemo u zajednički život po povratku s našeg putovanja sljedeći dan.

Nakon što sam roditeljima otkrila svoj odnos s Oliverom, dobila sam priliku u potpunosti izraziti svoje misli i emocije. Tada je moj otac odgovorio, rekavši: “Ako je to tvoj izbor, neka tako bude. Međutim, važno je da shvatiš da je tvoj dečko godinu dana stariji od mene. Ako želiš nastaviti s njim, morat ćeš biti suočen s odlukom između nas i njega. Obje opcije nisu održive.” Bez oklijevanja sam ponovio svoje nepokolebljivo uvjerenje da je Oliver izvor moje radosti i ispunjenja. U tom trenutku sam brzo skupio svoje stvari i izašao van.

Kako je vrijeme prolazilo, Milenin otac, kao i cijela obitelj, shvaćali su istinsku prirodu njihove ljubavi i njihovu obvezu da budu zajedno na neodređeno vrijeme. Postupno su postajali sve prihvatljiviji, a dolazak Bogdana donio je neizmjernu sreću oboma. Milena kaže da su njezini roditelji s vremenom razvili veću naklonost prema Oliveru, koja je nadmašila njihovu ljubav prema njoj. Na ovaj svijet me izrodio doktor Dušan Stanojević, Oliverov blizak prijatelj. Čim sam prvi put udahnula, nije gubio vrijeme i obratio se Oliveru kako bi podijelio nevjerojatnu vijest o rođenju prekrasnog i zdravog sina. Dodajući mi telefon koji je ležao u blizini, živo se sjećam Oliverovih suza radosnica dok je izražavao svoju zahvalnost, priznajući da je njegov život sada postao cjelovit.

U dobi od 58 godina našao se sa ženom punom ljubavi, cijenjenim domom i radošću što je na svijet dočekao svoje peto dijete. Unatoč tome što već ima odraslu djecu, ovo novo poglavlje u njegovom životu donijelo mu je neizmjernu sreću. Svjedočeći ovoj dubokoj radosti, nisam mogla a da ne poteku suze, znajući da mi takva čista i nesvakidašnja sreća možda više nikada neće prijeći na putu. Cijelu noć se uz svoje najmilije radovao dolasku Bogdana u Skadarliju, neumorno dijeleći radost sa mnom telefonskim pozivima i nizom fotografija. Izvanredan otac, u potpunosti je prihvatio svaki aspekt očinstva. On je bez napora vodio kasnonoćna hranjenja, kupanja i uspavanke.

Vjerovao je da je Bogdan dragocjeni dar više sile, a tijekom svog boravka iza rešetaka, Bogdan mu je služio kao nepokolebljiv izvor snage, tjerajući ga naprijed kroz sve kušnje i nevolje. Kao najmlađi član njihove obitelji, Bogdan je predstavljao obećanje svijetle budućnosti. Sve što je poduzeo vodio je željom da sinu osigura bolji život. Nažalost, okolnosti su ga spriječile da ostvari svoje težnje, kako bolno zaključuje. Od samog početka shvatili smo vrijednost borbe za svoju ljubav i borili smo se. I pogodi što? Izašli smo kao pobjednici. Naš trijumf služio je kao dokaz svijetu da ljubav pobjeđuje sve. Kao rezultat toga, bili smo blagoslovljeni prisutnošću prekrasnog sina, a naša će ljubav trajati zauvijek – s nepokolebljivom je sigurnošću izrazila Milena.