Dugovječnost predstavlja intrigantni pojam za čitav svijet, a na ovu temu vršene su mnogobrojne studije, te su čak i označena mjesta na kojima je zabilježen najveći broj ljudi sa preko 100 godina. Ova mjesta prozvana su dio “plavih zona”, odnosno regija u kojima se bilježi najveći broj ljudi sa nadprosječnim životnim vijekom.

U svom zajedničkom radu na knjizi “Ikigai: Japanska tajna dugog i sretnog života”, Hector Garcia i Francesco Mirales, poznati autoriteti za dugovječnost, posvetili su svoje istraživanje proučavanju pojedinaca koji su postigli najveći životni vijek. Njihova otkrića otkrila su postojanje izvanredne skupine poznate kao superstogodišnjaci, koja se sastoji od otprilike 300 do 450 pojedinaca diljem svijeta koji su navršili 110 ili više godina.

“Ovi pojedinci možda ne posjeduju nadljudske sposobnosti, ali njihovo veliko iskustvo na Zemlji omogućuje nam da ih percipiramo takvima. Prema ovim autorima s kojima je razgovarao CNBC, usvajanje zdravog i smislenog načina života može nam omogućiti da postanemo dio njihove cijenjene skupine. U svojoj se knjizi Mirales i García pozivaju na studiju provedenu 2012., koja je otkrila da osobe koje su blizu ili su prešle 100. godinu imaju tendenciju pokazivanja usporedivih osobina ličnosti, što sugerira da te osobine kriju tajnu života dug život.

Na Sveučilištu Yeshiva provedena je studija koja je uključivala približno 250 stogodišnjaka i otkriveno je da su dvije karakteristike univerzalno zajedničke među pojedincima u sadašnjem razdoblju. Prvi je povoljan izgled, koji uključuje pridavanje važnosti miru, radosti i pozitivnosti. Drugi je povišena razina emocionalne svijesti, koja uključuje prijemčivost i prihvaćanje vlastitih emocija, kao i njihovo učinkovito izražavanje drugima. Tijekom intervjua, García i Mirales uspjeli su prikupiti brojne pronicljive citate superstogodišnjaka koji, među ostalim čimbenicima, pridonose njihovoj dugovječnosti i sveukupnoj sreći.

Rođen 1875. godine u južnom dijelu Francuske, Jean Kalmen bio je bogata osoba koja je uživala u životu bez stresa. Noseći cijenjeno priznanje da je najstarija osoba na svijetu, živjela je nevjerojatne 122 godine. I u dobi od 100 godina nastavila je voziti bicikl, a tek u nevjerojatnih 110 godina konačno je zaživjela s društvom. I sama Jean Kalmen priznala je da se njezina svakodnevica sastoji isključivo od brige o sebi, istraživanja raznih dijelova Francuske i bavljenja društvenim aktivnostima.

Prije smrti dala je demografu Jean-Marieu Robinu oporuku u kojoj je detaljno opisala svoj život i čimbenike koji su pridonijeli njezinoj izuzetnoj dugovječnosti, a jedna od ključnih tajni bio je njezin dobro razvijen smisao za humor, kako Robin tvrdi. Tijekom intervjua na svoj 120. rođendan, priznala je: “Možda su mi oštećeni vid i sluh i možda se ne osjećam najbolje, ali općenito, sve ide dobro. Kako biste osigurali dug i živahan život, bitno je uključiti i svoj um i tijelo u stalnu aktivnost.

Rođen u Minesoti 1896. godine, Walter Bruning postigao je izvanredan podvig doživjevši 114 godina, što ga čini drugim najstarijim muškarcem u Americi. Odbijajući otići u mirovinu do 83. godine života, prepoznao je koliko je važno ostati aktivan i svakodnevno usvajati nova znanja. Čak i u dobi od 112 godina, naglašavao je važnost zaokupljanja i uma i tijela, rekavši: “U tome ste na duge staze.” Zanimljivo, nastavio je svakodnevno vježbati. I dalje postoje određene aktivnosti kojima se nastavljam baviti iz školskih dana. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Maria Capovilla, koja je rođena u Ekvadoru 1889., držala je titulu najstarije dokumentirane osobe sve do svoje smrti 2006. Zanimljivo je da je doživjela impresivnih 116 godina, preminuvši samo mjesec dana prije njezin 117. rođendan. Osim dugovječnosti, Marija je imala i radost troje djece, dvanaestero unučadi i dvadesetero praunučadi.

Na pitanje o čimbenicima koji su pridonijeli njezinom dugom životu, otkrila je da su ključni elementi njezina doživotna apstinencija od konzumiranja mesa i redovito sudjelovanje u plesu. Tijekom jednog od svojih posljednjih intervjua, izrazila je svoju trajnu strast prema valceru, izjavivši da još uvijek posjeduje sposobnost da ga pleše. Također je spomenula da se nastavlja baviti svojim zanatom i sudjelovati u aktivnostima kojima se bavila tijekom školskih dana.