Supruga Dejana Tomaševića susrela se s teškom bolešću. Više od dvadeset godina bivši jugoslavenski i srpski košarkaš Dejan Tomašević duboko je zaljubljen u Jelenu. Svojedobno je Glossyju povjerio da je njihova ljubavna priča započela ljubavlju na prvi pogled. Jelena, supruga Dejana Tomaševića, utjelovila je sve što je on ikada priželjkivao. “Kad sam je prvi put ugledao, znao sam da će mi biti životna partnerica. Čak i nakon dva desetljeća, moje uvjerenje ostaje nepokolebljivo.
- Presretan sam i duboko privilegiran što je mogu zvati svojom ženom”, podijelio je s Glossyjem u nezaboravnoj prigodi. Tomašević je istaknuo kako su jedno drugome stajali uz bok kako u radosnim tako iu izazovnim trenucima. Na životnom putu postoje i trenuci ljepote i trenuci teškoća. Srećom, trenuci radosti daleko su brojniji od onih teških. Kao posebno sretne trenutke izdvajam rođenje naše djece i neka zapažena postignuća u mojoj karijeri. No, jednako je važno imati s kim podijeliti izazove, mudro je rekao košarkaš. Par je kasnije pričao o nekim od tih izazova, a malo je reći da je obitelj Tomašević prošla pravu kalvariju. Naime, Jeleni je dijagnosticiran lupus, a sve je počelo naizgled bezazlenim simptomima. “Prvi put sam primijetila da mi je jedan prst natekao mjesec dana nakon porođaja našeg četvrtog djeteta.
Sutradan je otekao još jedan prst. Tražili smo savjet liječnika, radili razne pretrage i tada sam saznala za lupus”, ispričala je Jelena. tijekom intervjua za RTS Ordinaciju. Nakon toga, obitelj se preselila iz Španjolske u Grčku u potrazi za drugim mišljenjem, koje je nažalost potvrdilo početnu dijagnozu lupusa. Prema riječima supruge Dejana Tomaševića, liječnik ju je obavijestio da je unatoč 36. godini njezino tijelo ostarjelo do 75-godišnjaka. Nažalost, otkrili su ne samo lupus nego i istovremeno stanje poznato kao reumatoidni artritis. Jelena naglašava da je sve počelo sasvim bezazleno, sa simptomima poput temperature i otoka.
- Početni simptom koji se manifestira je porast tjelesne temperature, nakon čega ubrzo slijedi pojava zimice. Konkretan primjer za to je kada mi dio ruke natekne, što uzrokuje stezanje i ograničavajući osjećaj. Zahvaćeno područje postaje crvenkasto i gubi sposobnost slobodnog kretanja u bilo kojem smjeru. Nakon 5-7 dana, oteklina postupno nestaje, a koža se vraća u svoje normalno stanje, što omogućuje vraćanje određene razine funkcionalnosti. No, kad kažemo da ništa ne možemo učiniti, to se odnosi na poslove poput osobne higijene, oblačenja, kupanja, a pogotovo kada je u kućanstvu beba – nemogućnost zagrliti je ili igrati se s njom. To iskustvu dodaje dodatni sloj tjeskobe. Nakon što fizička bol nestane, emocionalni i mentalni danak počinje uzimati svoj danak.
Duša, posebno, nosi najveći teret ovog tereta. Košarkašica otvoreno priznaje da je to razdoblje za njezinu obitelj bilo nevjerojatno izazovno, no ona se svemu suočila s nepokolebljivom otpornošću. Kako ističe, nijednom se nije požalila na okolnosti u kojima se nalazi, pa se tako prvi put našla u nemogućnosti obavljanja određenog zadatka. Unatoč zdravstvenim problemima, Jelena se nikada nije žalila. Uvijek je bila u središtu pažnje. No, prvi put ne može obavljati svoje obveze zbog povišene temperature, što je nova pojava nakon šest mjeseci. Jelenina izuzetna osobina je što nikada nije dopustila da njeni problemi utječu na nas na bilo koji način.
- Kasnije smo otkrili da je u teškim trenucima tražila samoću kako bi plakala i povjeravala se sestrama, ali je pazila da nitko u kući ne primijeti njezinu bol. Tomašević, iskreno, priznaje da je to razdoblje za obitelj bilo izuzetno izazovno, no Jelena ga je nepokolebljivom snagom izdržala. Bilo je to prvi put da nešto nije mogla postići, ali nikad se nije bunila. Unatoč zdravstvenim poteškoćama, Jelena se nikada nije žalila. Uvijek je druge stavljala u središte pozornosti. No, prvi put ne može obavljati svoje obveze zbog povišene temperature, što nije imala u prvih šest mjeseci. Jedna od njezinih izvanrednih osobina je da je druge štitila od svojih borbi.
Kasnije smo saznali da je utjehu pokušavala pronaći u samoći, lijejući suze i povjeravajući se sestrama, ali je pazila da nitko u našem domu ne primijeti njezinu bol. Tomašević je ispričala kako su se nadali drugom djetetu, no nažalost, njezina bolest je to spriječila. Ipak, to nije pokvarilo njihovu sreću i ljubav. Dejan i ja uspostavili smo izuzetnu vezu, vezu toliko duboku da obuhvaća čistu ljubav. Kad imate takvog nekoga pored sebe, vaš put postaje jasan, a budući planovi također kristalno jasni. Tako smo zamislili proširenje naše obitelji, ne samo s jednim djetetom, već s više djece.
- Neki od nas čak su sanjali da pet mališana trčkara okolo. Nažalost, moja bitka s lupusom spriječila je moju sposobnost da rodim još jedno dijete za Dejana, unatoč njegovoj snažnoj želji za petim dodatkom u našoj obitelji. No, dogovorili smo se da on postane moje peto dijete, otkrila je. Jelena priznaje da je doživjela napade bijesa zbog toga kako su se stvari odvijale jer se boji da će propustiti najznačajnije trenutke u životu svoje djece. Dok razmišljam o raspletu i budućim događajima, u meni navire val bijesa. Razlog ove ljutnje je mogućnost da ne budem na Manjinoj svadbi, da ne budem svjedok Matijinog prvog dana škole i da neću doći na proslavu Kićine mature. Neobično je kako se čini da se samo negativne energije zadržavaju i okružuju me. Međutim, u onim trenucima kada se liju suze i dijele zagrljaji, kada je ljubav opipljiva, nalazim snagu da kažem samoj sebi: “Možeš ovo prevladati.” Imam nekoga kraj sebe i za koga živim, zgodno zaključuje supruga Dejana Tomaševića.
