Iskustva osoba koje su doživele kliničku smrt često su slična. Mnogi opisuju da su se našli u tunelu, da im je život proleteo pred očima, ili da su se susreli s preminulim bliskim osobama. Međutim, evo šta se zapravo dešava nakon kliničke smrti, prema njihovim iskustvima:

1. Kao čitanje knjige

Monitormonkej je pre pet godina bio podvrgnut operaciji, a zbog krvarenja tokom hirurškog zahvata, umro je na nekoliko minuta. “Probudio sam se u nečemu što je izgledalo kao svemir, ali nije bilo zvezda niti svetlosti. Nisam lebdeo, samo sam bio tamo. Znao sam da negde u blizini ima svetla i ljubavi, ali nisam žurio niti imao potrebe da odmah odem tamo. Sećam se da sam razmišljao o svom životu, ali to nije bilo kao montaža. Više kao da sam prelistavao knjigu, a isečci su se tu i tamo pojavljivali. Šta god bilo, promenilo je moje mišljenje o nekoliko stvari. Još uvek se bojim da umrem, ali se ne brinem šta će se nakon toga dogoditi”, opisuje svoje iskustvo.

2. Poseta bliske osobe

Schneidah7 je pao s motocikla dok je vozio brzinom od 50 km/h i bio je klinički mrtav kada su ga prebacili u bolnicu. Dok je ležao na autoputu pre dolaska hitne pomoći, neko je došao da ga ohrabri. “Sećam se samo da sam bio na asfaltu i stvari su polako postajale crne i tihe. Jedini razlog zbog kojeg nisam zaspao bio je bizaran trenutak u kojem sam čuo kako neko viče: Hajde, čoveče, ustani. Ustani”. “Tada je neko krenuo da lupa po kacigi. Kad sam otvorio oči, video sam brata kako čuči pored mene. To je bilo jako neobično jer je moj brat umro od predoziranja pre nekoliko godina. Jedino čega se sećam jeste da je pogledao na sat i rekao nešto poput: ‘Oni će uskoro biti ovde’, a zatim otišao. Voleo bih da mogu detaljnije to da objasnim, ali iskreno se ne sećam puno toga i još uvek imam problema s pamćenjem zbog posledica nesreće” zaključio je.

3. Bašta

Iako su mnogi opisali svoju ‘smrt’ kao prazninu, IDiedForABit je imao drugačije iskustvo posle alergijske reakcije zbog koje mu je stalo srce. “Sećam se osećanja usisavanja unazad, izuzetno sporog, poput povlačenja kroz vodu, a crnilo je počelo da nestaje. U jednom trenutku je skroz nestalo i video sam baštu. Nije bila puna cveća, već je svuda bila trava i prašina. U sredini je bilo igralište s dvoje dece koji su trčali, napisao je inastavio: ” Teško je to opisati, ali dobio sam osećaj kao da mogu da biram želim li da ostanem ili odem, ali kad god sam pokušao da se vratim nazad držao sam se na mestu. Srce mi je zastalo na šest minuta”.