Značajan indikator da se približava završetak života je promjena u disajnom obrascu pojedinca. Kroz vjekove, znanstvenici su bili fascinirani fenomenom smrti, a proučavanje događaja koji se odvijaju tijekom tog ključnog trenutka i dalje je predmet opsežnih istraživanja. Iako je smrt neizbježna stvarnost koju često zanemarujemo u svakodnevnim mislima, potiče nas na razmišljanje o tome možemo li doći do dubljeg razumijevanja događaja koji prethode smrti i je li moguće identificirati točan trenutak prelaska.

Promjene u respiratornim obrascima predstavljaju značajan pokazatelj da se približava kraj života. Prema dr. Danielu Murrell-u s Univerziteta u Alabami, kako osoba pristupa smrti, njezino disanje prolazi kroz značajnu transformaciju, ponekad praćenu neobičnim zvukovima.

Važno je napomenuti da, iako ti zvukovi mogu izazvati zabrinutost, medicinski stručnjaci tvrde da pacijenti ne osjećaju nikakvu fizičku nelagodu tijekom tog vremena. Zdravstveno osoblje može poduzeti mjere kako bi pomoglo pacijentu pri disanju, poput promjene položaja kako bi osiguralo nesmetan protok zraka. Tijekom ovog procesa, disanje postaje pliće i opuštenije.

Smanjenje otkucaja srca dodatni je znak nadolazeće smrti. Dr. Catherine Mannix, stručnjakinja u medicini, naglašava da osobe koje prolaze kroz ovu fazu često doživljavaju nelagodu i nemir. Ritmičke kontrakcije srca postupno se smanjuju, što ukazuje na postupan pad vitalnosti tijela.

Dr. Cameron Shaw, neurolog, pruža vrijedno razumijevanje trenutaka koji prethode smrti, posebice u posljednjih 30 sekundi. U prvih 10 do 20 sekundi, pojedinci mogu doživjeti smanjenje osjećaja identiteta, pad kognitivnih funkcija i smanjenje smisla za humor. Unatoč tome, važno je prepoznati da iskustvo umiranja može varirati među pojedincima.

Istraživanje smrti i dalje intrigira istraživače, a dr. Cameron Shaw ističe prestanak opskrbe mozga kisikom kao odlučujući trenutak smrti. Taj kritični trenutak označava prijelaz iz života u smrt, a Shaw naglašava pojavu jedinstvenih kognitivnih promjena tijekom tog razdoblja. Pojedinci u svojim posljednjim trenucima mogu proći introspekciju i prisjetiti se uspomena iz svog života.

Važno je naglasiti da, iako mnogi pacijenti doživljavaju ove refleksivne trenutke prije smrti, znanstvenici tvrde da se sva izvantjelesna iskustva ne mogu smatrati autentičnima. Prema Shawu, rad našeg mozga stvara percepciju introspekcije i “životnog filma” tijekom ključnog trenutka. Pored emocionalnih i kognitivnih transformacija, postoji nekoliko fizičkih pokazatelja koji ukazuju na neposrednu smrt, uključujući zijevanje u nastojanju povećanja unosa kisika, privremeni gubitak svijesti, inkontinenciju, promjene u mirisu tijela, nemir i uznemirenost, te fizičke promjene poput modrica i ljuštenja kože.

Iako ti pokazatelji pružaju uvid u fizičke promjene tijekom umiranja, važno je priznati jedinstvenost svake smrti i raznolikost iskustava koje pojedinci mogu doživjeti. Istraživači, liječnici i filozofi i dalje se suočavaju s enigmom i složenošću smrti, nastojeći shvatiti njezine različite dimenzije. Kontemplacija smrti potiče duboka filozofska i egzistencijalna istraživanja, podsjećajući nas da je smrt i dalje jedna od najzagonetnijih enigmi čovječanstva.