Diplomirana pravnica Marija Rajić živi na selu, čuva vlastito stado ovaca, a posao zadržava i u gradu, iako je i sama priznala da su joj gradska dešavanja do sada već postala previše zamorna. Kako je i sama kazala tokom intervjua, Marija posljednje četiri godine čuva stado romanovskih ovaca na svom imanju u Gornjoj Mutnici, nedaleko Paraćina. Ove izvanredne ovce rađaju janjce potpuno crne boje. Kako sazrijevaju, njihovo krzno prelazi u sivkasto-bijelu nijansu, a glave i noge ostaju crne. Nakon što se ošišaju, izgledom podsjećaju na kozu.
Ovce zauzimaju posebno mjesto u srcima Marije i njezine 12-godišnje kćeri Mitre. Osim što su izvor prihoda, oni predstavljaju ljubav, hobi i način opuštanja. U svjetlu toga, pažljivo su odabrali prikladno ime za svoju farmu. Nakon dugog razmišljanja, odlučili su se za “Marijinu caricu”. Romanovska ovca, porijeklom iz Rusije, vuče korijene iz okruga Romanov u Jaroslavskoj oblasti, gdje se prvi put pojavila sredinom 19. stoljeća. Njegovo ime, Tsarska, naklon je njegovoj izvanrednoj plodnosti, a kao vlasniku farme, naziv je prirodno pao na svoje mjesto. Za mene, ove ovce doista utjelovljuju kraljevski stil. Marija taj osjećaj izražava osmijehom, ističući njihovo dostojanstveno ponašanje.
Odrasla usred ruralnog krajolika i okružena raznim stvorenjima, rado se prisjeća svog odrastanja. Još uvijek u njoj odzvanja ostavština njezina pradjeda koji se marljivo brinuo o autohtonoj pasmini ovaca. Nedavno je krenula u potragu za identificiranjem idealne pasmine za vlastite uzgojne pothvate. Kada je nepredviđena epidemija korone potresla svijet, brzo je donijela odluku da nabavi jedanaest mladih ovaca i dva ovna romanovske pasmine. Začas su ove ovce pronašle utjehu u svom novom prebivalištu, prikladno nazvanom “carski stan”. Njihovo prebivalište, intrigantna drvena građevina, sada uključuje modernu tehnologiju. Kako bi osigurala stalni nadzor, Marija je nabavila kameru koja je omogućila danonoćno praćenje njezinog voljenog stada.
Janjetina mi je od velike važnosti, posebno s obzirom na praktičnost koju donosi. Prošli su dani noćnih smetnji jer sada mogu bez napora pratiti situaciju pomoću mobilne aplikacije na svom pametnom telefonu. Trenutno se moje stado sastoji od tridesetak ovaca i isto toliko janjadi iz ovogodišnje serije. Namjerno sam odabrao baš ovu pasminu zbog njezine iznimne plodnosti, pri čemu svaka ovca okoti impresivnih četiri do šest janjadi godišnje. Uz pravilnu prehranu, neke ovce rađaju čak dva puta godišnje, što ponekad rezultira četvorkama. Nakon rođenja, pažljivo mjerim rast svakog janjeta i razlikujem ih vezanjem vrpce oko vrata, čime osiguravam da mogu identificirati njihove majke. Romanovske ovce mogu se pohvaliti vlastitom lozom, što zahtijeva poznavanje oba roditelja, dok također zabranjuje parenje između blisko povezanih jedinki do treće generacije. Kako bismo dodatno pojednostavili proces, sve moje cijenjene “carice” su označene i pažljivo njegovane.
Prema njegovim riječima, bavljenje uzgojem ovaca je divan posao, posebno kada svjedočimo čudu dolaska novog života na svijet. “Biti nazočan njihovom dolasku i oprostiti se od njih je zaista velika nagrada”, izražava svoju radost u ovom procesu, ističući lakoću s kojom se može njegovati rasa Romanov, što čini srž ove priče. Otprilike dva do tri mjeseca nakon rođenja, mlada janjad prolazi kroz proces selekcije. Većina ove janjadi zadovoljava tražene kriterije te se potom prodaje u rasplodne svrhe. Marija ipak rezervira određeni broj janjadi za proširenje vlastitog stada, a ostatak je namijenjen za konzum. Odluka da se ovce ne mužu donosi se kako bi se osiguralo da janjad dobije odgovarajuću količinu mlijeka. To ne čudi, jer se pasmina romanovka razlikuje od domaćih pasmina po tome što rađa više od jednog janjeta odjednom. Nadalje, ova janjad je izrazito napredna, jer je spremna za rasplod već sa šest mjeseci starosti.
Odvjetnica, koja je vješta u mnogim područjima, pronalazi radost u čuvanju ovaca nakon što joj završi radni dan. Izražava zadovoljstvo rezultatom svojih napora na farmi. Nadalje, nakon dugih sati koje je provela na svojoj zahtjevnoj poziciji u lokalnoj poreznoj upravi, veseli se opuštanju i uživanju u očaravajućem carstvu ovaca. Financijski aspekt je također vrijedan pažnje, jer štedi na troškovima ne nabavljajući hranu za svoje životinje.
Na našem posjedu uzgajamo vlastite kulture kao što su žito, kukuruz, ječam i sijeno. Tijekom ljetnih mjeseci naše ovce imaju slobodu ispaše. Kako bismo osigurali njihov optimalan rast, osiguravamo specijalizirani koncentrat za janjad koliko god je potrebno. Dodatno, država nudi poticaje za šišanje ovaca. Kako Gornja Mutnica spada u kategoriju ruralnih područja, dovoljno je imati 10 ovaca za ostvarivanje prava na ove poticaje. Od samog početka sam koristio ovu pomoć.
Unatoč prevladavajućem uvjerenju da je budućnost u poljoprivredi, ovčarstvo je neuobičajena praksa među poljoprivrednim obiteljima u općini Paraćin. U rijetkim slučajevima kada pojedinci uzgajaju ovce, to je isključivo za osobnu potrošnju. Ovaj trend nije svojstven samo Paraćinu, već se proteže širom Srbije. Nadalje, kad mladi odlaze iz ruralnih područja, osobito nakon završenog sveučilišnog obrazovanja, rijetko se odlučuju na povratak. Maria ih, međutim, potiče da prkose ovom obrascu i razmotre drugačiji put.
Za sve one pojedince koji posjeduju ruralna imanja ili žele živjeti na selu, nužno je da sudjeluju u nekom obliku poljoprivredne aktivnosti. Preklinjem te mlade pojedince da ne dopuste da njihova zemlja propada i da je umjesto toga obrađuju kako bi stekli hranjivu hranu i iskusili zadovoljstvo koje prati svjedočenje plodovima njihova rada. Budućnost je u poljoprivredi. Unatoč činjenici da svakodnevno putujem u Paraćin zbog posla, pomisao na preseljenje mi ne pada na pamet. Utjehu nalazim u samoći sadašnjeg prebivališta, tvrdi Marija.
Očaravajući prizor čeka vas dok gledate u očaravajuću crnu janjad koja poziva na nježno milovanje i razigranu interakciju. Nedavno je jedan par iz Beograda donio divnu odluku da jedno od ovih janjaca dovede u svoj dom kao omiljenog kućnog ljubimca. Mitra, Marijina kći, dijeli ogromnu naklonost prema tim stvorenjima i često im pjeva serenade svojim melodičnim glasom i vještim sviranjem violine. Unatoč brojnim obavezama u osnovnoj i glazbenoj školi, te treniranju karatea, Mitra zdušno sudjeluje u svim seoskim obvezama, pa nema sumnje da će krenuti majčinim stopama. Već se upoznala sa svakom ovcom po imenu i dobro razumije njihovo jedinstveno ponašanje.
