Nedavni uspon Aleksandre Prijović do glazbene prominentnosti privukao je značajnu pozornost. Iako od mnogih dobiva pohvale, ima i onih koji izražavaju nezadovoljstvo i bojazan zbog njezine scenske prisutnosti. Čuveni monah Arsenije Jovanović osvrnuo se u svojoj besedi na ovaj fenomen, poznatiji kao „Prijović“, odajući joj priznanje za izuzetna dela. Prigrlivši buntovničku bit jugoslavenskog rock and rolla u doba crnog vala, Arsenije, iguman samostana Ribnica kod Mionice, od tada je razvio prezirnu perspektivu prema popularnoj kulturi, posebice glazbi.
U svojim propovijedima Arseni strastveno kritizira rock and roll, elektronsku glazbu i narodnu glazbu, pokazujući svoju novootkrivenu perspektivu. Ova se transformacija dogodila kada je prihvatio monaški život, što je rezultiralo potpunim preokretom njegovih glazbenih preferencija. U svom govoru jedan dio posvetio je i raspravi o fenomenu Aleksandre Prijović.
Nastala je fuzija urbanih narodnih pjesama u kojima su gostovale ugledne ličnosti poput Cece i njezine štićenice Aleksandre Prijović. Međutim, ovom novom žanru nedostaje bilo kakav oblik pobune ili društvenog komentara, umjesto toga usredotočen je isključivo na tjelesnost. Turbo folk i zabavna glazba sada idu jedinstvenim putem, koji nije seoski nego ukorijenjen u seljačkoj estetici. Prihvaćanje seljačkog identiteta ne zahtijeva život na selu; čak i sveučilišni profesori mogu utjeloviti ovu bit. U selu se mogu naći iznimni pojedinci koji prkose očekivanjima.
Nažalost, ova novonastala narodna glazba munjevito se proširila cijelom južnom regijom, pa i šire, osvajajući sve koji su se s njom susreli. Priča se da je Aleksandra uspjela napuniti čak pet zagrebačkih dvorana, a to je uspjeh kojemu se nije mogao mjeriti ni Oliver Dragojević. Javnost ju je hvalila zbog njezine pristojnosti, što je pobudilo moje zanimanje. Želio sam iz prve ruke svjedočiti tom osjećaju pristojnosti, nadajući se da je naš srpski utjecaj pozitivno utjecao na našu hrvatsku braću. Redovnikov um preplavljuje strahopoštovanje dok gleda u spektakl koji se odvija pred njim. Pred njim stoji mlada žena, odjevena u pripijenu kožnu odjeću koja naglašava svaku konturu njezine figure. Čini se kao da je sišla sa stranica futurističke priče. Redovnik razmišlja kako da izrazi svoje divljenje, a da ne prijeđe granice pristojnosti.
@ilija..r..vujovic
U današnjem društvu cijenjeni monah Arsenije rasvijetlio je rasprostranjeni snobizam i ravnodušnost prema ljudskom životu. Pronicljivo uočava kako se takvo ponašanje lažno glorificira i prihvaća u javnosti, ističući da su snobizam pokazatelji iskvarene duše. Čak i redovnici, poput mene, pronalaze vrijednost u raznolikom rasponu materijala za čitanje, uključujući novine i časopise. Bavljenje takvim književnim zanimanjima omogućuje mi da proširim svoje znanje i razumijevanje. Međutim, usred tih intelektualnih nastojanja, također susrećem primjere ljudske ludosti, ludila i iracionalnih uvjerenja. Važno je priznati te pojave i učiti iz njih, jer služe kao vrijedne lekcije o tome kako se ne treba ponašati. Usred kaosa postoje i trenuci duboke ljepote i izvrsnosti koji mogu poslužiti kao nadahnuti primjeri za nasljedovanje. Ove duboke uvide Arsenije je podijelio u govoru na svom osobnom YouTube kanalu.
