Kako nam je stiglo proljeće a sa njim i sunce koje mami ne tako nama mile životinje, zmije moramo bit više pažljivi jer kao što je poznato njihov otrov je smtonosan.

  •  Kako biste se pripremili za dan proveden u vrtu i istraživanju prirode, važno je znati što učiniti u slučaju potencijalnog susreta sa zmijama. Najveću opasnost predstavljaju ugrizi na glavi ili vratu ili kada zmija izravno ubrizga otrov u krvnu žilu.Nakon pregleda mjesta gdje je zmija ugrizla, može se uočiti par sitnih ubodnih rana koje ne krvare.

Nakon toga se na tom mjestu materijalizira grimizni prsten koji na kraju prelazi u plavičastu nijansu, popraćenu oteklinom. Nakon toga se u zahvaćenom području javlja osjećaj utrnulosti. Kako se otrov infiltrira u krvotok, širi se po cijelom tijelu. Osim slabosti i drhtavice, otrovani se može susresti i s vrtoglavicom, ubrzanim pulsom i otežanim disanjem. Mogu izgledati blijedo i potencijalno mogu razviti zatajenje bubrega, djelomično ili potpuno. Nadalje, njihova se krv može teško zgrušati, što dovodi do povraćanja i proljeva.

  • U konačnici, gubitak svijesti nije neuobičajen za žrtvu ugriza. Nakon toga dolazi do progresije u konvulzije i stanje potpune neosjetljivosti, poznato kao koma. Pojava delirija, smetenosti i konvulzija služe kao znakovi upozorenja za intrakranijalno krvarenje, koje je vodeći uzrok trenutne smrti. Ako ne reagirate na vrijeme, može doći do paralize respiratornog centra, nakon čega ubrzo slijedi prestanak rada srca. Mjesto ugriza zmije igra ključnu ulogu u manifestaciji simptoma.

Posebno su opasni ugrizi u glavu ili vrat, kao i ubrizgavanje otrova izravno u krvnu žilu. Važno je ostati smiren jer ima dovoljno vremena (nekoliko sati) za traženje liječničke pomoći. Metode liječenja su različite i ne postoji konsenzus među stručnjacima. Međutim, općenito se slaže da je potpuni odmor neophodan jer kretanje može ubrzati cirkulaciju krvi i apsorpciju toksina.

  • Dok neki autori obeshrabruju korištenje zavoja na mjestu ugriza i savjetuju da se ne stavlja led zbog rizika od povećane smrti tkiva, oni također upozoravaju na pravljenje rezova ili pokušaja izvlačenja otrova usisavanjem. Umjesto toga, preporučuje se imobilizacija i hitan transport u ustanovu opremljenu za davanje protuotrova. Autori općenito imaju suprotno stajalište i predlažu sljedeće korake: odmah zavežite zahvaćeni ekstremitet umjereno čvrstim zavojem neposredno iznad područja ugriza i imobilizirajte ga.

Povremeno (svakih 3-5 minuta) olabavite zavoj kako biste omogućili cirkulaciju krvi u otrovanom području, posebno od vena prema srcu. Na samom mjestu ugriza napravite dva isprepletena reza (tvoreći “X”) na koži, dosegnuvši dubinu od 3-4 mm, i pustite da rana prokrvari. To će olakšati izbacivanje značajnog dijela otrova kroz krv. Izričito se ne preporuča sisanje rane ustima, jer i najmanja ozljeda usta ili usne šupljine, uključujući i otkrhnut zub, može ugroziti osobu koja pokušava pružiti pomoć.

  • Da biste napravili rezove, upotrijebite nož, britvu ili neki drugi oštar predmet čija je oštrica sterilizirana zagrijavanjem na plamenu ili brisanjem alkoholom. U slučaju ugriza zmije, treći korak je nanošenje jake otopine hipermangana na ranu. Ako je moguće, preporuča se primjena jednopostotne otopine hipermangana u blizini rane. Ključno je oboljeloj osobi osigurati dovoljno tekućine, ali je važno izbjegavati alkohol.

Naknadno je neophodan hitan transport u najbližu zdravstvenu ustanovu, gdje će se pacijentu dati serum protiv zmijskog ugriza. Ovo predstavlja odgovarajući tretman za takav incident. Primijenite antiviperinski serum (bilo intravenozno ili intramuskularno) čim je to moguće, slijedeći odgovarajući protokol i provodeći testove preosjetljivosti. Antiviperinum serum dokazano je učinkovit protiv otrovnih i otrovnih zmija autohtonih europskih korijena.

  • Kada se radi o djeci koja imaju alergijske bolesti ili reakcije, preporučljivo je primijeniti antiviperinum serum u bolničkom okruženju, putem intramuskularne injekcije, i uz pažljivo razmatranje, posebno kada su dostupni podaci o osobnoj i obiteljskoj anamnezi. Nakon uzimanja brisa rane za mikrobiološku analizu, važno ju je očistiti antiseptičkim sredstvom. Kako bi se osigurala odgovarajuća njega, neophodno je provesti temeljit pregled i primijeniti mjere protiv tetanusa, zajedno s antibioticima koji učinkovito djeluju na dominantne Gram-negativne i anaerobne bakterije koje se nalaze u zmijinoj usnoj šupljini.

Za ublažavanje boli savjetuje se davanje analgetika. U slučajevima teške hemolize preporučuje se transfuzija koncentriranih eritrocita, dok se plazma predlaže za slučajeve diseminirane intravaskularne koagulacije. Ključno je osigurati diurezu i riješiti šok prevenciju ili liječenje. Kirurška intervencija postaje neophodna kada se pojavi nekroza tkiva. Hitna fasciotomija indicirana je u situacijama kada značajni otok poremeti arterijsku cirkulaciju u ekstremitetima, navodi Stethoscope.