Diljem svijeta, Valentinovo je veselo obilježeno, a u našoj regiji mladi zaljubljeni su obilježili tu prigodu razmjenom prekrasnih cvjetnih aranžmana i iskrenim riječima kojima su izrazili svoje osjećaje. Bez sumnje, najdirljiviji trenutak na društvenim mrežama zabilježen je u posveti koju je Ana Bekuta uputila poruku Milutinu Mrkonjiću, pokojnom suprugu, a koja je popraćena fotografijom koja bilježi njihove radosne zajedničke trenutke. Na slici Ana zrači u slavljeničkom bijelom kompletu, dok Milutin nazdravlja, gledajući ravno u kameru.
U svom osvrtu na drage uspomene, Ana je oplemenila sliku ubacivanjem novih stihova koji dočaravaju srž njezine ljubavi prema cijenjenom Marku. Čak i da su nam sva osjetila oduzeta i da živimo u svijetu potpune tame i tišine, i dalje bih te mogao prepoznati. Kroz različite živote, u različitim fizičkim oblicima, u raznim razdobljima, moja ljubav prema tebi ostala bi nepokolebljiva. Trajalo bi sve dok i posljednja zvijezda na nebu ne izblijedi u ništavilo. Ovjekovječio sam našu ljubav u pjesmi koju sam komponirao. “Zagrli me”, napisala je Ana, popraćena iskrenim simbolom crnog srca.
Cijelo desetljeće Ana Bekuta i Milutin Mrkonjić dijelili su ljubav koja je kod drugih izazivala zavist. Tijekom njihove veze pjevačica je često isticala ključ njihove skladne povezanosti: okupili su se kao pojedinci koji su već postigli uspjeh. Ana je ispričala kako je značajan dio njezina života posvetila potrazi za nečim nedostižnim. Bilo je to u dobi od 52 godine kada su joj se putevi ukrstili s njim, muškarcem od gotovo 70 godina. Ljubav koju su otkrili Ana nastavlja njegovati, a sjećanja na njihove romantične trenutke urezala su joj se u sjećanje. Važno je napomenuti da je Mrkonjić nažalost preminuo 27.11.2021.
Rođena 1959. u Banji kod Priboja, Nada Polić, umjetnički poznata kao Ana Bekuta, odrastala je u siromaštvu s roditeljima Milicom i Brankom. Unatoč financijskim poteškoćama, dali su sve od sebe da za svoje tri kćeri: Anu, Dobrilu i Milinu osiguraju pristojan život. Sa sedamnaest godina Ana je ostala trudna nakon kratke veze čije detalje želi zadržati u tajnosti. Budući da je bila mlada i neiskusna, odlučila se razići, ostavljajući Nadu da sama preuzme odgovornost za odgoj djeteta.
Njezine tinejdžerske godine bile su obilježene izazovima majčinstva i neizvjesnošću njezine budućnosti. Pod pritiskom roditelja i u strahu od osude okoline, Nada je donijela tešku odluku da svog sina Igora smjesti u dom za nezbrinutu djecu u Zvečanskoj ulici. Ondje je ostao prvih osam i pol mjeseci sve dok ga Nadina obitelj nije odlučila primiti. Prvotno je Nada željela postati učiteljica, izbor zanimanja koji je njezina majka odobrila.
Unatoč tome, njezin otac Branko, flautist, poticao ju je da slijedi svoju strast prema glazbi. Godine 1974. primila je prvu plaću kada je sudjelovala na natječaju “Prvi glas Priboja” i osvojila drugu nagradu. Sa dvadeset godina je dobila početni posao u hotelu “Mileševa” u Prijepolju, gde joj se putevi susreću sa Aleksandrom Savićem, klavijaturistom s kojim je bila u braku kratkih deset meseci. Tijekom sljedećih pet godina usavršavala je svoje vještine nastupajući kao pjevačica u raznim hotelima diljem Jugoslavije.
