Otac Predrag Popović, sveštenik Srpske Pravoslavne crkve, ističe da primjećuje sve veći nedostatak zahvalnosti među ljudima, što, po njemu, nije opravdano. Smatra da ljudi imaju obilje razloga za zahvalnost, ako su samo svjesni toga. “Vidio sam vrlo malo ljudi u ovom svijetu koji su zaista zahvalni. Prvo, treba biti zahvalan Bogu na životu i svemu što nam je dao. Kada cijenimo dar braka ili supružnika, tada ga istinski poštujemo. Trudimo se da očuvamo tu vezu i volimo drugu osobu kao samoga sebe.”
Ovo znači da ne možemo poželjeti zlo toj osobi, jer time zapravo želimo zlo i sebi. “Ako cijenimo djecu koju smo sami željeli, jer ona nisu rekla ‘Majko, rodi me’ ili ‘Oče, stvori me’, i prijatelje, posao te blagoslove koje nam je Bog dao, sve to treba cijeniti. Ali ja nisam svjedočio tome, već sam vidio ljude koji samo kukaju. Pretvorili smo se u kukavice, šuma kukavica, svi se žalimo na nešto.”
Koji je smisao života? “Liturgija znači zahvalnost. Okupljamo se da bismo zajedno zahvalili Bogu. Svi uspjesi, karakter, ličnost, sve što postignemo – sve to smrt pojede. Zato se čovjek pita kakav je smisao života. Smisao života je ponovno rođenje, ali ne u materijalnom svijetu u kojem živimo, već za vječni život. Tada počinje put svake osobe kroz život, a mi smo tražitelji Boga. Neki Boga nalaze u novcu, poslu, moći, alkoholu ili kocki. Dakle, svako pronalazi neki svoj smisao u životu. Ali samo smisao koji uključuje vječnost, istinski je smisao. Liturgija nam to daje. Zašto? Zato što je to hrišćanski.”
Zašto je važno biti zahvalan? “Zahvalnost je osobina velikih ljudi. Samo stabilne ličnosti mogu biti zahvalne.”
BONUS TEKST
Naravno! Evo jednog bonus teksta za tebe:
Suočeni s izazovima današnjice, mnogi od nas često traže inspiraciju i motivaciju u pričama ljudi koji su ostvarili izuzetne uspjehe i prevazišli prepreke. Jedna od takvih inspirativnih priča dolazi iz života Marie Curie, pionirke u polju radijacije i prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu, a to je čak dvaput, u dvije različite naučne discipline.
Rođena kao Maria Skłodowska u Poljskoj 1867. godine, Marie Curie se suočila s mnogim izazovima, uključujući financijske teškoće i predrasude koje su postojale prema ženama u naučnim krugovima. Međutim, njena strast prema znanju i istraživanju, kao i neumorna predanost, pomogli su joj da prevaziđe sve prepreke.
Njeno otkriće radioaktivnosti, zajedno s suprugom Pierreom Curieom, promijenilo je tok naučnih saznanja i revolucionizovalo medicinu. Njihov rad rezultirao je otkrićem dva novih hemijskih elemenata, polonijuma i radijuma, čime su značajno doprinijeli razvoju moderne hemije.
Marie Curie nije samo bila izuzetna naučnica, već i izvanredan primjer hrabrosti i upornosti. Njena posvećenost znanosti, često u neprijateljskom okruženju, pokazuje koliko je važno slijediti svoje snove i uvijek težiti ka vrhuncu, bez obzira na prepreke koje se nalaze na putu.
Njen život i rad podsjećaju nas da se izuzetni uspjesi ne postižu preko noći, već zahtijevaju naporan rad, strpljenje i nepokolebljivu vjeru u svoje ciljeve. Marie Curie nas inspiriše da sanjamo velike snove i da se ne bojimo izazova koji nam stoje na putu ka ostvarenju tih snova.
Dakle, dok se suočavamo sa svojim vlastitim izazovima, možemo pronaći motivaciju u pričama poput Marie Curie, podsjećajući se da je moguće prevazići sve prepreke ako vjerujemo u sebe i uporno radimo ka ostvarenju svojih ciljeva.
