Seid Memić Vajta, hvaljeni pjevač, u 72. godini života stekao je veliku slavu kada se 1981. godine natjecao na Eurosongu kao predstavnik bivše Jugoslavije, osvojivši publiku hitom “Lejla”. Uz zapažene pjesme poput “Prevari me srce moje”, “Azra” i “Zlatna ribica”, Vajtin repertoar obuhvaća niz izvedbi i drugih pjesama njegovih kolega.
Međutim, posljednjih godina pjevač je odlučio ne snimati niti nastupati, zbog čega se mnogi slabo sjećaju njegovih doprinosa. Ipak, tijekom svog vrhunca, Vajta je bio među najomiljenijim i najtraženijim umjetnicima svoje ere. U godinama 1975. i 1976. Vajta, cijenjeni pjevač porijeklom iz Travnika u Jugoslaviji, osvojio je publiku i dominirao glazbenom industrijom kao zadivljujući glavni vokal benda “Teška industrija”. Pomičući se naprijed u 1981., Vajta je počastio pozornicu Eurosonga s očaravajućom izvedbom pjesme “Lejla”, naposljetku osiguravši respektabilno 15. mjesto u natjecanju. U nedavnoj izjavi otkrio je da unatoč četiri desetljeća umjetničkih doprinosa njegova mirovina iznosi tek 326 maraka, što je otprilike 172 eura.
Nakon očeve prerane smrti, našao se u poziciji da se sam mora uzdržavati u dobi od petnaest godina. To ga je odvelo niz razne poslove, uključujući rad u tvornici, slikanje, krojenje, pa čak i rad u ljevaonici u Austriji. Kada se vratio 1971., upustio se u svijet dizajna, izrade i prodaje hipijevskog nakita. Paralelno se bavio glazbom kao član grupe Veziri, u kojoj je kasnije preuzeo ulogu pjevača nakon što je Josip Pejaković prešao u glumu. Vajta je jednom izrazio svoj prijezir prema ideji odabira pojedinaca isključivo na temelju njihove nacionalnosti, smatrajući nezamislivim i nepoželjnim snimati pjesme u zemlji koja je treća najsiromašnija na svijetu. S ponosom je izjavio da njegova ogromna kolekcija pjesama predstavlja jedinstveno remek-djelo na području bosanskohercegovačke i jugoslavenske pop i rock glazbe.
Stojan Stojčić režirao je film “Nečista krv” u kojem je nastupio za pamćenje. Nakon početka rata preselio se u Hamburg, gdje trenutno živi i nastavlja svoje glazbene napore. U ranoj mladosti, nedugo nakon povratka u rodni kraj, pridružio se lokalnoj grupi „Veseli akordi“ i počeo iskazivati svoj pjevački talent. Bilo je to 1967. godine, na gitarijadi u Doboju, gdje je Vajta istinski zablistao i nagrađen prvom nagradom za svoje izuzetno interpretatorsko umijeće. Za to vrijeme oduševio je publiku pjesmama svojih voljenih bendova kao što su “The Troggs”, “The Monkees” i “The Spencer Davis Group”. Nakon uspjeha, uputio se u Innsbruck, u Austriji, gdje je živio s rodbinom. Dok je bio tamo, pohađao je tečaj za ljevača i ubrzo se zaposlio u metalurškoj tvornici “Schmiedl” u Hallu, blizu Innsbrucka.
Po povratku iz Austrije 1971. Vajta je zaronio u svijet dizajniranja, izrade i prodaje hipijevskog nakita. Istovremeno se pridružio grupi Veziri u Travniku kao vokal, preuzimajući dužnost od pjevača Josipa Pejakovića, koji se kasnije bavio glumom. Vijest o Vajtinim iznimnim pjevačkim sposobnostima stigla je do Sarajeva, privlačeći pažnju Vedada Hadžiabdića i Gabora Lenđela, koji su ga uvjerili da se preseli u grad. Vajta 1973. smatra ključnom godinom kada je njegova profesionalna glazbena karijera uzletjela. Godine 1975. postiže uspjeh snimivši svoju prvu singl ploču s rock grupom Teška industrija s pjesmama “U.F.O.” i “Karavan”.
To je označilo izlazak Vajte i “Teške industrije” iz mraka. Krenuli su na opsežne koncertne turneje, gostovali na radiju i televiziji te postali prepoznatljive osobe na ulicama. Vajta je ostao s grupom godinu dana, sudjelujući u snimanju njihovog prvog albuma i nekoliko singlova. Nakon toga napušta “Tešku industriju” i osniva sastav “Zmaj od Bosne”, čiji debitantski nastup ima na BOOM festivalu u Novom Sadu 1977. godine.
Nakon izvedbe pjesme “Unknown Song”, koja se nalazila na albumu “Boom ’77” (Suzy 1978.), bend je kratko boravio prije nego što je Vajta nastavio solo karijeru, fokusirajući se na sudjelovanje na glazbenim festivalima unutar industrije zabave.
