Buba Miranović je tokom devedesetih postala poznatija kao pjevačica narodne glazbe, čak je nosila i titulu Miss Jugoslavije. Međutim na iznenađenje mnogih, iznenada se odlučila povući i izbjeći oči javnosti, sakrivši sa sobom svoju prepoznatljivu ljubičastu kosu.
Rekla je da je to njezina osobna odluka. Za razliku od drugih pjevačica, nisu je povezivali s kontroverzama ili glasinama, zbog čega je bila osebujna. Također tvrdi da pripovijest njezina života nije izvanredna jer je slijedila tipičan put. Unatoč tome, tipičan život doveo ju je do neizmjernog zadovoljstva. Sjećanje na te ležerne šetnje s mojim pokojnim ocem neizbrisivo je djelovalo na mene. Kao vojni glazbenik ne bi se ni skidao u vojničku odjeću. Međutim, odveo bi me do svoje kuće i djecu iz blizine kad bi se vratio na posao, obično oko 3:30 ili 4:00. U uniformi bi nas sve okupio i odveo u zoološki vrt. To je bila uobičajena praksa i ova mi se slika godinama zadržala. Odnosi koje je razvio i njegova dosljedna odanost nama bili su izvanredni i jedinstveni. Moje djetinjstvo je bilo potpuno neobično. To je istina zbog koje vjerujem da nisam osobito ranjiv na novinare, budući da sam imao sretno odrastanje ispunjeno radošću i toplinom.
Moja baka, mamina majka, stanovala je s nama i spremala najljepše pite. Zajedno smo uživali u praznicima, što je dovelo do pravog osjećaja obitelji i ugodne atmosfere. Imao sam sreću što sam imao obitelj punu ljubavi i predanosti. Unatoč određenim ograničenjima koja mi nije bilo dopušteno prijeći, ostalo je bilo lako dostupno. Moju mladost karakterizirala je unaprijed isplanirana rutina. Svaki dan bih izašao iz kuće i stao ispred građevine prije nego što bih se opustio i gledao crtiće u 7:15 navečer. srećom, nikad se nisam susreo s grdnjama ili fizičkim kažnjavanjem. U sjećanju su mi ostala duga izbivanja od kuće, zbog kojih me, kao zdravstvenog djelatnika, majka često vodila na more na mjesec i pol ili dva mjeseca. Ta su putovanja bila olakšana činjenicom da je sudjelovala u školskim godišnjim izletima na ocean. Ostatak naših života karakterizirao je tipičan obrazac zaposlenja i kućanstva. Imali smo bungalov u Lipovačkoj šumi, gdje sam proveo ukupno mjesec dana. Bila su to predivna iskustva za mene.
Nikad nisam tražio da moji roditelji imaju brata ili sestru; Cijenim posvećenu pažnju koju su mi posvetili. Možda sam bio previše usredotočen. Moguće da sam možda bila miljenica moga oca… Svako jutro prije škole pazio je na moju kosu, unatoč majčinom guljenju i osiguravanju jabuke za užinu. Teško mi je dati prednost jednom nad drugim. Sada, zamislimo da pada kiša. Moja škola se nalazila u blizini hotela “Jugoslavija”, “Žarko Zrenjanin”, a moj dom je bio udaljen samo 500 metara.
Unatoč tome, otac bi inzistirao da me odvede u školu kako ne bih bila poplavljena. Na kraju sam otputovao u Kanadu. To je duga pripovijest koja je neovisna o zaključku priče. Kad sam službeno krunisana za miss Jugoslavije, uključio se Dragan Aleksandrić. Slučajno je bio polaznik vojne glazbene škole koju je pohađao moj otac. Budući da su bili cimeri, čuo me kako pjevam i preporučio mi da snimim neke pjesme. Imao sam tada samo 20 godina. Nakon izlaska albuma otputovao sam u Kanadu kako bih upoznao oca svoje djece.
Po mom povratku on je stigao ovdje i proveli smo zajedno nekoliko mjeseci prije vjenčanja. Strpljivo sam čekao potrebne dokumente i onda ponovno ušao u Kanadu. Najveći uspjeh imao sam u sprezi s pokojnim Rakom Đokićem. Sve je počelo kada sam mu prišla i pitala ga bi li bio voljan pomoći meni i partneru. Nisam razgovarao o pojedinostima o tome kako ćemo surađivati ili o pojedinostima ugovora; Jednostavno me zanimalo njegovo druženje. Koliko sam vidio, prilika da radim s njim bila je najvažniji trenutak. Možda u početku nije bio pretjerano entuzijastičan, ali uz moje dosljedne pokušaje da ga uvjerim, na kraju sam ga uvjerio u veliki potencijal koji posjeduje. Na kraju je pristao da mi napravi snimak, što je dovelo do revolucionarne pjesme Zlaje Timotića “Šu, šu”. Rezultat je bio nevjerojatan. Za vrijeme Europskog prvenstva otpjevao sam svoju promotivnu pjesmu sa zapaženom rečenicom “Šu, šu, Šumadijo”.
Zanimljivo, to me izbacilo u središte pozornosti, čime sam postala prepoznatljiva figura, unatoč tome što je glupo sebe smatrati zvijezdom. Odjednom je moje ime postalo prepoznatljivo u Jugoslaviji, zahtjevi za turnejama dramatično su porasli. Bez ikakvog oklijevanja i nesigurnosti slijedio sam sve upute koje sam dobio, bilo da se odnose na Garderobu ili na koncept videa. Prosvjedovati ili ispitivati bilo mi je nemoguće u tom trenutku.
