Svima je poznat slavni glumac Dragan Petrović Pele, prepoznat po izuzetnom umijeću i prepoznatljivoj sijedoj kosi. Ipak, iza kulisa, glumac sa sobom nosi neizbrisivo sjećanje na neodoljiv trenutak tjeskobe neposredno prije nego što je zakoračio na pozornicu. U jeku priprema za nastup dobio je poražavajuću poruku u kojoj ga obavještavaju o preranoj smrti njegovog 31-godišnjeg brata Zorana.
Prema njegovom svjedočenju, njegov stariji brat, koji je imao tri godine razlike u godinama, bio mu je sušta suprotnost u svakom pogledu. Od mladosti je imao spokojno i suzdržano držanje, u potpunoj suprotnosti s mojim. Naši fizički izgledi također su se jako razlikovali. Stajao je na impresivnoj visini od gotovo dva metra, dok sam ja u usporedbi s njim ostao sitan. Za razliku od njega, ja sam se stalno bavio raznim aktivnostima.
Nesretne okolnosti u životu voljenog glumca odvijale su se tako da su njegovi najbliži članovi obitelji odlazili jedan po jedan, ostavljajući dubok utjecaj na njegovu karijeru. U nizu nesretnih događaja umrli su mi brat, otac, a na kraju i majka. Tijekom cijele očeve bolesti imao sam zauzet raspored, usklađujući posao, fakultet i sudjelovanje u predstavama, no ipak mi je bio prioritet posjećivati ga redovito. Kada se moja majka razboljela, provela je mjesec dana u bolnici Sveti Sava, a ja sam je vjerno posjećivao svaki dan.
Na dan sprovoda zatekao sam se u komediji. Za osobu može biti izazovno mijenjati emocije, ali takva je priroda života. Život mu se dramatično preokrenuo jednim telefonskim pozivom. Neposredno prije početka predstave, dok je bio u kazalištu, primila je vijest o smrti brata Zorana. Samo nekoliko trenutaka prije predstave primio sam vijest. Bilo je to neposredno pred izvođenje “Kolubarske bitke”. Bilo je to vrijeme kada mobiteli još nisu postojali, pa je netko morao nazvati kazalište da me obavijesti.
Prišao sam Miši Janketiću, koji je igrao glavnu ulogu u predstavi, i pitao mogu li otići, može li nastaviti bez mene. Bez oklijevanja je pristao. Žureći da odem, naišao sam na prometnu nesreću. Tek kasnije sam se osvijestio. U to vrijeme sam imao 28 godina. Kad sam se konačno vratio na Akademiju, osjećao sam se kao potpuno druga osoba, lišen boje i vitalnosti. To su sjećanja koja je Pele podijelio tijekom intervjua u televizijskoj emisiji “TV lica kao sav normalan svijet”.
