Ova priča je o jednoj izuzetnoj ženi čiji je život bio ispunjen muzikom, sudbinom, i ljubavlju. Rođena je 6. juna 1959. godine u Gornjem Milanovcu, a njeno detinjstvo je bilo obeleženo muzikom, zahvaljujući nasleđenom talentu i podršci porodice.

Već sa sedam i po godina, primetila je njen talenat za pevanje, što ju je odvelo na put ka uspehu. Njeno ranije izlaganje na takmičenju “Studio 6 vam pruža šansu” označilo je početak njene muzičke karijere. Iako je imala samo devet godina kada je snimila prvu singlicu, pokazala je izuzetan talenat i bila je primljena u svet muzike.

Njena muzička karijera i popularnost rasle su iz godine u godinu. Imala je priliku da peva pred Titom, što joj je obeležilo život i usmerilo je ka Beogradu gde je i završila srednju muzičku školu. Iako je imala izazove i prepreke na putu, njena posvećenost muzici nikada nije popustila.

Kroz priču se provlači i njena ljubavna priča sa Slobodanom, koja je započela kao neočekivani susret na ulici. Iako su imali svoje nesuglasice, ljubav ih je povezivala i održavala njihovu porodičnu zajednicu. Njihov brak je bio pun izazova, ali su uspeli da prevaziđu sve nesuglasice i ostanu zajedno.

Osim muzike i ljubavi, majčinstvo je takođe bilo važno za nju. Iako je bila mlada kada se udala, odlučila je da postane majka i brinula se o svojoj deci s ljubavlju i predanošću.

  • Ova priča o životu jedne žene puna je uspona i padova, ali je ispunjena ljubavlju prema muzici, porodici i životu uopšte. Njena posvećenost i strast prema onome što voli, kao i podrška koju je dobila od svojih najbližih, obeležili su njenu izuzetnu karijeru i životnu priču.

Godinu dana nakon venčanja rodila sam ćerku Maju, a dve godine kasnije i sina Marka. Iako sam bila mlada mama, to mi nije predstavljalo problem jer volim decu i uspevala sam da se nosim sa svim obavezama. Uz podršku moje majke i svekrve, koje su mi pomagale kada sam bila na poslu, uspevala sam da balansiram između porodičnog života i karijere. Verujem u sudbinu, ali i u ljubav koja me je vodila kroz sve izazove. Tokom obe trudnoće, osećala sam dozu straha kao i svaka druga majka, ali sam uvek imala veru da će sve biti dobro.

  • Mada sam bila drugačije odgajana, podržala sam Slobinu želju da krstimo decu i postala vernik. Vera u Boga mi je pružila snagu da se suočim sa najtežim trenucima, kao što je bio Markov težak saobraćajni udes. Satima sam razmišljala zašto se to dogodilo, ali vera me je ojačala i pomogla mi da ostanem hrabra. Iako su lekari davali malu šansu za preživljavanje, verovala sam da će Marko ostati živ, i Bogu hvala, izvukao se.

Kao roditelji, Sloba i ja smo napravili greške, ali smo iz njih naučili. Mladima bih preporučila da se vežu iz ljubavi, a ne iz drugih razloga, jer su emocije osnova za srećan i uspešan brak. Iako sam želela još dece, zbog Markove hiperaktivnosti nismo razmišljali o proširenju porodice.Kod nas se uspesi ne praštaju. To što sam postala simbol kvaliteta mnogima je bila kost u grlu. Meni je žao, ali savest mi je čista. Ako nisam mogla da pomognem, nikome nisam ni odmogla.

  • Iza sebe imam karijeru i pozamašan broj godina, tokom kojih sam dosta naučila. Nema mnogo ljudi iz moje branše koji su mi kućni prijatelji. Ipak, kad putujem s kolegama, mnogi kažu da sam im poput drugarice. Recimo, Beki Bekić, ti je bio i Šaban Šaulić. Uvek sam preferirala muško društvo. Jer, kad krenem na put, šerpe i varjače ostavim kod kuće, pa ne mogu s koleginicama da pričam o deci i mašinama za veš, već mi je draže da se s kolegama šalim i pričam viceve.

Poznanstvo s mojim partnerom Vanjom Miloševićem datira od pre dve decenije, a pretvorilo se u ljubav pre sedam godina. Ne razmišljamo o venčanju, već uživamo u trenutku. Nemam strahove, ali imam veru u Boga. Godine su za mene samo brojke, važno je kako se osećam, šta osećam i kako zračim. Svesna sam da sve što dođe mora i da prođe, a to nikako ne znači da ono što prođe najavljuje ili donosi tugu.

Taj prolazak i promena dovode u situaciju da se osvrnemo i sagledamo ono što smo uradili, na šta smo ponosni, a na šta nismo – to je za nauk. Držimo život u svojim rukama i uz pomoć Boga upravljamo onako kako želimo. Kao i svi ljudi, pravila sam greške i naučila dosta toga. Važila sam za osobu koja kaže ono što misli. Danas sam osoba koja misli šta će da kaže. Sreća su ljubav, porodica, mir, zadovoljstvo, i tako protkana tugom, bolom, nemirom valjda čini život. Ne mislim da išta iz života treba brisati, svaka nit ima svoje mesto.