U emisiji “Kec u jedanaest” na televiziji K1 Jelena Đoković, direktorka fondacije “Novak Đoković” i supruga Novaka Đokovića, prenela je svoja iskustva sa roditeljstvom i brigom o deci. Izrazila je želju da svoje uvide podijeli s drugima, a ne samo da je identificirana kao partner svog muža, priznajući da neki njen doprinos mogu smatrati pukim razmišljanjem.
Jelena je tokom intervjua sa psihoterapeutkinjom Smiljanom Grujić razgovarala i o komentarima koje je dobila na temu roditeljstva i odgajanja dece. Kada sam bila mlada, već sam bila pred kamerama i brzo odrasla pod njihovim pažljivim pogledom. Neprestano su me osuđivali, od načina na koji sam se oblačila do načina na koji sam se smejala ili govorila. Bila je to nezavidna pozicija za jednu mladu ženu. Jelena je ispričala da joj je boravak u centru pažnje bio zanimljiv put koji joj je zadat, te da ga snalazi najbolje što može. Ona se ne slaže s idejom da je ljudima koji su bogati , odnosno koji imaju novac lakše, navodeći da je to uobičajena zabluda. Neki na nju gledaju isključivo kroz prizmu Novakove supruge i možda smatraju njene reči mudrima, ali Jelena jednostavno želi da svoja iskustva podeli sa drugima.
Uprkos tome što imamo sredstva i mogućnosti, još više smo zbunjeni jer nismo bliže razumijevanju svega. U stvari, ovo bogatstvo samo pojačava naše tjeskobe i neizvjesnosti. Novak i ja smo bili još vrlo mladi kada smo dobili pristup ovim resursima i nevjerovatno sam zahvalan pojedincima koji su nas vodili i podsticali da tražimo znanje. Supruga Novaka Đokovića je požalila: “Nažalost, u svetu koji se stalno menja, koji sudi i nameće bezbroj standarda, malo ko može da se nada da će preživeti bez stalnog učenja. Ali postoji li nešto kao univerzalni ideal?” Jelena tvrdi da često tvrdimo da smo imali zadovoljno detinjstvo zbog društvenih očekivanja, a ne zbog naših stvarnih iskustava. Ona vjeruje da trebamo cijeniti trud naših roditelja i udobnost naših domova. Međutim, izražavanje naše zabrinutosti ne negira našu zahvalnost. To je jednostavno sredstvo za rješavanje dubljih problema koji su ostavili trajan utjecaj na nas, uzrokujući osjećaj frustracije, iritacije i anksioznosti.
Jelena takođe tvrdi da je iskazivanje ljutnje prirodan i prihvatljiv odgovor. Često se raspravlja o temi emocionalne pismenosti kako bi se suočili s društvenim tabuom oko izražavanja ljutnje i drugih emocija. Bilo je slučajeva u kojima su ljudi izbjegavali priznati svoj bijes jer su ih učili da su određene emocije prihvatljive dok druge nisu. Čak i kao djeca, naučeni smo da odraslima postaje neugodno kada smo previše sretni ili previše ljuti. Jelena je napomenula da se sa ovim problemima susrela u razgovoru sa drugim roditeljima. Napomenula je da mnogi ljudi nisu voljni da uče o ovoj temi jer vjeruju da nam je to prirodno. Međutim, nakon što je prisustvovala predavanju dr. Shefalija o svesnom roditeljstvu, Jelena je postala njena učenica i počela da se bavi svesnim roditeljstvom. To ju je natjeralo da shvati koliko treba da radi na sebi. Tokom nedavnog pojavljivanja, dr. Gabor Mate govorio je o ovisnosti i obrascima ponašanja koji mogu izazvati ovisnost, kao i o traumi koja često leži u osnovi ovih problema. Jelena je istakla značaj emocionalnog prihvatanja deteta, napominjući da je to od suštinskog značaja za njihovo dobro. Alat je otključao široku lepezu tema i pomogao našoj sposobnosti da se povežemo s ljudima. Nije potrebno proći kroz rat ili doživjeti holokaust da bi se pokrenuo razgovor o traumi.
Djeca se u svakodnevnom životu mogu susresti sa stresnim situacijama koje mogu postati traumatične za njih, posebno ako su ostavljena da se nose s tim sama. Ako roditelji ne shvate ozbiljno probleme svog djeteta, dijete može vremenom postati manje spremno da im se povjerava, što dovodi do gubitka povjerenja. Posljedično, dijete se može naći samo u svojim borbama, a ako roditelji ostanu nesvjesni, dijete može nastaviti da pati. Ovo može uzrokovati da se dijete osjeća nepodržano i može dovesti do obrasca prelakog odustajanja. Takvi strahovi mogu imati dalekosežne posljedice. Umjesto toga, trebali bismo odgovoriti na potrebe djeteta priznavanjem njihovih emocija i pružanjem podrške. Jelena Đoković je navela ove primjere kako bi istakla ekstreme u roditeljstvu.
