U današnjem članku donosimo priču o testamentu Lepe Lukić i odluci koju je pjevačica donijela kako bi unaprijed uredila pitanje svoje imovine. Iako se u javnosti najviše govori o stanovima, kući, restoranu i novcu koji je tokom decenija karijere stekla, jedan detalj iz njene posljednje želje posebno je privukao pažnju. Naime, Lepa je odlučila da uz nasljedstvo ostavi i jasnu obavezu osobi kojoj vjeruje  da se pobrine za njenu voljenu mačku Mazu..

  • Lepa Lukić je, prema vlastitim ranijim izjavama, unaprijed sastavila testament i odredila kome ostavlja imovinu.
  • Najveći dio onoga što je stekla tokom dugogodišnje karijere trebalo bi da pripadne njenom bratancu Radisavu.
  • U javnosti se spominju stanovi, kuća, restoran i novac koji je pjevačica godinama štedjela.
  • Posebnu pažnju privukla je odredba koja se odnosi na brigu o njenoj mački Mazi.
  • Pjevačica je željela da njena posljednja volja bude jasno zapisana kako nakon nje ne bi bilo nedoumica.

Odluka: Lepa Lukić, jedna od najpoznatijih pjevačica narodne muzike na prostoru bivše Jugoslavije, odlučila je da pitanje svoje imovine ne ostavi otvorenim. Umjesto da članovi porodice jednog dana pokušavaju zaključiti šta je željela, pjevačica je, prema ranijim izjavama koje su prenošene u medijima, sastavila testament i precizirala kome bi trebalo da pripadne ono što je stekla tokom višedecenijske karijere. Sama činjenica da je nasljedstvo uredila unaprijed privukla je pažnju javnosti, ali još veće interesovanje izazvao je jedan uslov koji nema veze s novcem, nekretninama ili drugim materijalnim stvarima.

Informacije o testamentu zasnivaju se na ranijim javnim izjavama Lepe Lukić koje su prenošene u medijskim tekstovima. Budući da javnost nema uvid u sam pravni dokument, detalji se mogu predstavljati samo onako kako ih je pjevačica opisala, bez tvrdnje da je sadržaj testamenta nezavisno provjeren.

Nasljednik: Kao osobu kojoj najviše vjeruje kada je riječ o onome što ostavlja iza sebe, pjevačica je navela bratanca Radisava. Prema njenim riječima, upravo bi on trebalo da bude glavni nasljednik imovine koju je stvarala godinama. U javnim navodima spominju se dva stana, kuća, restoran i novac koji je štedjela. Za nekoga ko je veliki dio života proveo na sceni, nastupajući i gradeći karijeru, takva odluka očigledno nije samo finansijsko pitanje. Izbor nasljednika ujedno predstavlja i odluku kome će biti povjereno ono što je nastajalo tokom više decenija rada.

Podaci o pojedinačnim nekretninama i novcu potiču iz medijskih navoda zasnovanih na izjavama pjevačice. Njihova relevantnost je u tome što pokazuju obim onoga o čemu je govorila kada je objašnjavala svoju odluku, ali bez uvida u vlasničku dokumentaciju nije moguće nezavisno potvrditi tačnu strukturu ili sadašnju vrijednost imovine.

Poseban uslov: Najzanimljiviji dio priče nije vezan za broj stanova niti za vrijednost nasljedstva. Lepa je u svojoj posljednjoj volji, kako je ispričala, posebno pomenula mačku Mazu. Želi da, ukoliko ona umre prije svog ljubimca, osoba koja naslijedi imovinu nastavi voditi računa o životinji. Pjevačica je to opisala vrlo jasno riječima: „Napisala sam testament u kojem sam navela da moj bratanac mora da brine o mački, ako ja odem prije nje“. Takav detalj pokazuje da je prilikom sastavljanja testamenta razmišljala i o svakodnevnoj brizi koja bi ostala iza nje.

Navod o mački Mazi oslanja se na direktnu izjavu koju je Lepa Lukić ranije dala i koja je potom prenošena u medijima. Upravo zato ovaj detalj ima veću težinu od naknadnih tumačenja, jer predstavlja objašnjenje same pjevačice o tome šta je željela da bude uključeno u njenu posljednju volju.

Emocija: Za ljude koji godinama žive s kućnim ljubimcem ovakav potez možda i nije iznenađujući. Životinja često postane dio svakodnevne rutine, društvo u kući i važan emocionalni oslonac. Iz Lepinih riječi može se zaključiti da Mazu ne doživljava kao nešto što bi nakon nje jednostavno trebalo „nekome dati“, već kao biće čija budućnost treba biti unaprijed uređena. U njenoj odluci zato se spajaju dvije potpuno različite vrste nasljedstva: ono materijalno, koje ima finansijsku vrijednost, i odgovornost prema nečemu za šta je emotivno vezana.

Ovakvo tumačenje proizlazi iz same prirode pjevačicine izjave i činjenice da je brigu o ljubimcu povezala s raspodjelom imovine. Ne predstavlja procjenu njenog privatnog odnosa s mačkom izvan onoga što je javno rekla, već objašnjava zbog čega je taj dio testamenta privukao toliku pažnju.

Razlozi: Sastavljanje testamenta mnogi odgađaju jer razgovor o nasljedstvu neizbježno podsjeća na kraj života. Lepa Lukić je, međutim, prema svojim riječima, željela da ta pitanja riješi dok još sama može jasno odrediti šta želi. Takav potez smanjuje prostor za nagađanja i porodične nesporazume, posebno kada postoji više vrijednih nekretnina ili različita očekivanja rodbine. Pjevačica je navela i da se testament nalazi kod advokata, što dodatno pokazuje da nije riječ samo o usmenom dogovoru unutar porodice.

Tvrdnja da je testament sastavljen i povjeren advokatu također se zasniva na izjavi Lepe Lukić. Takva izjava objašnjava njenu namjeru da posljednju volju formalizuje, ali pravnu valjanost, tačan sadržaj i eventualne kasnije izmjene može potvrditi jedino odgovarajuća dokumentacija.

Povjerenje: Nasljedstvo se u javnosti često posmatra isključivo kroz pitanje koliko nešto vrijedi, ali Lepina odluka pokazuje i drugu stranu takvih odluka. Onome ko jednog dana dobije nekretnine i ušteđevinu pjevačica istovremeno povjerava i obavezu koju smatra važnom. Radisav, prema njenoj želji, ne bi preuzeo samo ono što je tokom života stekla, već bi, ukoliko za to bude potrebe, trebalo da nastavi brigu o Mazi. Upravo zbog toga priča o njenom testamentu nije ostala samo još jedna vijest o imovini poznate osobe, već je pažnju privukla kombinacija porodičnog povjerenja, nasljedstva i brige za ljubimca koji zauzima posebno mjesto u njenom životu.

Prethodni pasus povezuje informacije koje je pjevačica sama iznijela o nasljedniku, imovini i obavezi prema ljubimcu. Te činjenice podržavaju zaključak da svoju posljednju volju nije opisivala samo kao raspodjelu materijalnih dobara, već i kao način da odredi ko će preuzeti određene odgovornosti koje su joj lično važne.