U našem kraju postoji popularna poslovica poznata kao “Štepanje je izašlo iz raja”, koju su nekoć mnogi roditelji koristili kao metodu discipliniranja. Međutim, u suvremeno doba ova se praksa znatno smanjila, budući da psiholozi stalno naglašavaju učinkovitost korištenja pozitivnog potkrepljenja kao superiornog pristupa odgoju djece, nadmašujući zastarjelu upotrebu tjelesne discipline i kaznenih mjera.
Međutim, video koji datira iz 1981. godine pruža dokaze o rasprostranjenosti ovog pristupa tijekom prošlog stoljeća. U videu se može vidjeti kako odrasli ispituju djecu o svojim iskustvima s fizičkim kažnjavanjem, uključujući učestalost, mjesto i razloge za premlaćivanje. Djeca također izražavaju svoje mišljenje o tome, pokazujući svoje odobravanje i slaganje s primjenom tjelesnog kažnjavanja. Video počinje izjavama: “Doživljavam batine jednom ili dva puta dnevno. Remen je instrument koji se koristi, a bol je intenzivna. Dodatno, koristi se šipka, a osobe koje tuku posjeduju znatno veću snagu.”
Jedan dječak je ispričao: “Gdje god ide, majka me nemilosrdno tuče”, a drugi se javio sa sličnim iskustvom.
“Moj otac me tjelesno disciplinira na stražnjoj strani.”
Na pitanje sjeća li se eventualnih slučajeva premlaćivanja, odgovorio je mladić.
Kada ga je voditelj upitao koliko zaslužuje posljedice za razbijanje prozora, odgovorio je jednostavnim “jesam”, sjećanje koje mi je ostalo živo u sjećanju.
Postavljajući pitanje mladoj djevojci, upitala je: “Vjerujete li da je fizičko kažnjavanje neophodno?” Nakon što je dobila potvrdan odgovor, upitala je: “Dakle, uživate li u tome što ste izloženi batinama?”
Iako možda osobno ne cijenim čin batinanja, važno je priznati da batine mogu poslužiti svrsi u odgoju i disciplini djece.
Među komentarima bilo je izraza tuge i razočaranja. Jedan komentar istaknuo je nedostatak vremena koji roditelji imaju za svoju djecu, što se smatra dokazom zabrinjavajućeg društvenog trenda. Drugi komentar osvrnuo se na odgoj i društvo, okarakteriziravši ga kao glupavo i pripisujući sadašnje stanje maltretiranju iz prošlosti. Jezik koji je korišten odavao je osjećaj frustracije i uvjerenje da su trenutne okolnosti izravna posljedica ovog zlostavljanja.
Što opravdava čin fizičkog kažnjavanja djece?
Čin fizičkog ozljeđivanja djeteta ima dubok negativan utjecaj na odnos roditelj-dijete. To ulijeva strah u dijete i dovodi do dubokog osjećaja krivnje i niskog samopoštovanja. Čak iu ranoj dobi djeca vjeruju da su sama kriva svaki put kada su podvrgnuta fizičkom kažnjavanju. Ovaj oblik discipline koči osobni rast i potiče osjećaje nezadovoljstva i nesigurnosti. Ne samo da predstavlja prijetnju fizičkoj dobrobiti, integritetu i dostojanstvu djeteta, već ostavlja i trajne posljedice koje nadilaze vidljive ozljede i ožiljke. Povjerenje i otvorena komunikacija između roditelja i djeteta su narušeni. Iako su podrijetla takvog nasilnog ponašanja nejasna, jasno je da im nema mjesta u našem društvu. Psihologinja Jelena Holcer odlučno ističe da ih treba potpuno iskorijeniti.
BONUS TEKST:
