Idit Ohel, majka Alona Ohela, srpskog državljanina koji je otet u terorističkom napadu Hamasa u Izraelu prije šest mjeseci, 7. listopada prošle godine, izražava ogromnu teškoću s kojom se kao majka suočava jer nije čula ni vidjela svog sina tako dugo vremensko razdoblje, kako ona dijeli s Kosovo Online.

 

Prošlo je točno 184 dana, ili šest mjeseci, otkako smo posljednji put primili bilo kakve novosti o Alonu. Ova situacija je daleko od jednostavne. I dalje potpuno ne znam gdje se on nalazi ili u kakvom je trenutnom stanju. Međutim, kao njegova majka, imam urođeni osjećaj da je još uvijek živ i zdrav. Nažalost, nemam nikakvu službenu potvrdu o njegovoj lokaciji ili dobrobiti.

Unatoč okolnostima, ona je optimistična, svaki dan počinje s nadom da će sve biti dobro i da će joj se sin vratiti.

U našim nastojanjima da zadržimo medijsku pozornost na Alonu i drugim taocima, koristimo različite strategije. Radnje koje poduzimam daju mi ​​osjećaj optimizma i nade.

Na današnji dan kreće na put u Jeruzalem, gdje će se održati važan skup. Ovom skupu će prisustvovati do sada oslobođeni taoci. Tijekom svog govora namjerava naglasiti važnost zajedništva i stalne podrške koju bi svi trebali pružiti jedni drugima. Osim toga, potaknut će vladu da ustraje u nastojanjima da osigura siguran povratak Alona.

Dugih šest mjeseci nisam mogla vidjeti, čuti ili zagrliti svog sina. To je osjećaj koji samo majka može istinski razumjeti. Postupci poduzeti protiv nas, kao ljudskih bića, su nedokučivi. Emocije su sirove i nefiltrirane kako on otvoreno izražava: “Kad je Alon bio u Beogradu, imao je živopisni žuti klavir. Osoba iz Beograda je jednom podijelila nešto sa mnom, a sada to želim podijeliti sa svima – niste sami. Nisu samo taoci sami, nego svi mi kao ljudska bića nikada nismo sami na ovom svijetu. Ovo se moglo dogoditi bilo kome , bilo gdje u svijetu. Zlo je pogodilo Izrael 7. listopada, ali se moglo dogoditi bilo gdje, moramo biti ujedinjeni, paziti jedni na druge i pružiti ruku pomoći svjetlost, sunce, podsjeća nas da uvijek moramo biti tu jedni za druge“, naglašava.

U nastojanju da okončaju rat i osiguraju oslobađanje talaca, Izrael i Srbija su uključeni u pregovore kako bi identificirali zemlje s povoljnim odnosima s Katarom i Egiptom, s ciljem pronalaženja održivog rješenja.

Prema Idit Ohel, Srbija je aktivno uključena u napore za pomoć i repatrijaciju Alona. Ohel izražava zahvalnost Vladi Srbije, a posebno predsjedniku Aleksandru Vučiću, na značajnom doprinosu u ovom nastojanju. Ona također naglašava važnost njihove stalne predanosti pronalaženju rješenja i vraćanju Alona kući.

 

Ističući nadolazeću proslavu Uskrsa za pravoslavce i Pesaha za Židove, on tvrdi da je sada povoljan trenutak za oslobađanje talaca.

Očajnički žudeći za okončanjem trenutne situacije, majka čezne za ponovnim susretom sa svojim sinom. Uznemirujuća izvješća onih koji su pušteni otkrivaju užasne uvjete u kojima su držani – bez hrane, svjetla i prisiljeni su na sjedenje po cijele dane. Majka izražava golemu poteškoću života u Gazi u ovo vrijeme. Priznaje da često osjeća neodoljivu želju da vrišti i prenese još veću poruku cijelom svijetu – da su nevini civili nezakonito odvedeni iz svojih domova u Izraelu. Ona moli globalnu zajednicu da intervenira i osigura siguran povratak ovih nevinih pojedinaca njihovim voljenima.

Idit Ohel izrazila je svoj svakodnevni ritual gledanja u Alonovu fotografiju, potvrđujući svoju nepokolebljivu predanost njegovom sigurnom povratku i izražavajući kajanje zbog nesretnih okolnosti koje je proživio. Otkrila je da je i njezina obitelj u prošlosti doživjela sličnu tragediju, budući da su njezini preci živjeli u Europi, točnije Jugoslaviji, te su bili prisiljeni pobjeći u burnom razdoblju Drugog svjetskog rata. Idit je naglasila uznemirujuću činjenicu da je ovo drugi slučaj u kojem je član njezine obitelji nepravedno oduzet isključivo zbog svog židovskog podrijetla.