Iako je u glumačke vode ušao tek prije nekoliko godina, Filip Stankovski uspio je osvojiti publiku kako na televiziji, tako i u Malom kazalištu “Duško Radović”.
Trenutno imamo zadovoljstvo da prisustvujemo njegovom nastupu u trećem izdanju veoma hvaljenih serija “U klinču” i “Kalkanski krugovi”, koje se emituju na RTS-u i kanalu Superstar. Filip u razgovoru za Kurir iznosi svoje iskustvo u pripremanju likova Alekseja Hadži-Popovića, poznatog kao Pop, i Ranka, te govori o tome kako mu je Leonardo DiCaprio postao najveća glumačka inspiracija.
Koliko će Pop uspjeti zakuhati juhu Aljoši, odnosno Vojažu?
Ova treća sezona označava vrhunac njegove pokvarenosti i zlonamjernosti, nadilazeći sve dosadašnje granice. Priče postaju sve intenzivnije, a Aljoša i Pop se nalaze upleteni u složene situacije koje će na kraju dovesti do vrhunca sukoba. Gledatelji će bez sumnje biti nezadovoljni postupcima mog lika. Ako ih je prije uspio iznervirati, sada će ga prezirati.
Na koji način štitite i zalažete se za heroja ove veličine?
– Osobno se dosta razlikujem od Popa. U potrazi za njegovim razumijevanjem zaronio sam u brojne serije, filmove, pa čak i klasičnu književnost. Unutar tih sam izvora naišao na poznate retke, one koje su rezonirale s Popovim likom jer on utjelovljuje arhetip klasičnog antagonista. Zanima me kakva su vaša očekivanja od velikog finala televizijske serije “Kalkanski krugovi” koja se svakog vikenda prikazuje na Superstaru.
Ispunjen sam ogromnim zadovoljstvom. Nadolazeća sezona obećava da će biti izuzetna, što pokazuju i zadivljujuće početne epizode. Vraćamo se natrag na podrijetlo priče, udubljujući se u priču o Baba Gubi i zlonamjernosti koja iz toga proizlazi, uključujući Abaddona i drevnu kletvu koja svoje korijene vuče iz doba neolitika, tisućama godina u prošlost.
Koje ste koristi imali od tog snimanja?
– Snimanje je obavljeno u Aranđelovcu, pružajući jedinstvenu priliku da se potpuno uživimo u svoje uloge. Zanimljivo je da razdoblje neolitika nije snimljeno na filmu u našoj specifičnoj regiji. Za nas je bilo novo iskustvo zaroniti u to posebno razdoblje povijesti, zajedno s njegovim prepoznatljivim kostimima. Suradnja sa Žarkom Lauševićem dala je dodatni sloj na značaju projektu. Gledajući unatrag, kako ćete cijeniti te susrete?
Ova je osoba posjedovala nepobitnu sposobnost da očara i izluči nevjerojatnu energiju. Surađivati s njim bila je ogromna privilegija. Cjelokupni njegov profesionalni put, a posebno nedavni pothvati, služe mu kao pravi izvor inspiracije.
Kazalište Duško Radović Malo služi kao temelj vaših predstava. Kakvo je iskustvo nastupa za mladu publiku?
Igranje za djecu mi pričinjava neizmjernu radost. Značaj dječjih kazališta leži u njihovoj sposobnosti da mlade osobe obrazuju o umjetnosti, kulturi i umjetnosti izvedbe. Bilo da se radi o ekranu, televiziji ili pozornici, autentičnost je uvijek najvažnija. Unatoč tome što imam samo 25 godina, još uvijek glumim prinčeve ili mladiće. Iako možda više nemam punu kosu, željno očekujem nove uloge. Jako bih cijenio sve preporuke koje biste mogli dobiti od svog kazališta.
Toplo predlažem da pogledate “Beskrajnu priču” redateljice Ane Tomović, uz još jedno zadivljujuće ostvarenje “Lo ptice”. U pripremama za te emisije imao sam priliku svladati umijeće žongliranja. Ove predstave osmišljene su da u njima uživa cijela obitelj, a ne samo za djecu nego i za roditelje.
Budući da ste bili u Italiji, možemo li očekivati da ćete se pojaviti u njihovim filmovima i serijama?
U sklopu Shakespeareovog festivala imao sam priliku sudjelovati u ljetnoj školi u Veroni. Bilo je fascinantno svjedočiti da su izazovi s kojima se suočavaju mladi glumci univerzalni. Ipak, pokazalo mi se da su naše glumačke škole iznimno izuzetne.
Što je dovelo do vaše duboke naklonosti prema umjetnosti glume?
Od trenutka kada sam zakoračila na pozornicu u vrtiću, nešto neobjašnjivo me je stezalo u srcu. Privlačnost glume me osvojila i odmah sam se u nju zaljubio do ušiju. Ne postoji racionalno objašnjenje za ovu duboku vezu; jednostavno se dogodilo.
Tko vam je bio početni uzor u glumačkom polju?
Promatrajući nastupe Leonarda DiCaprija, duboko sam shvatio bit glume i pravu prirodu zanata. Postalo mi je jasno da se glumac može transformirati u sasvim drugu osobu, pokazujući mnoštvo lica. Postoje i brojne druge uzorne figure u glumačkom svijetu koje bih također mogao spomenuti. Zbog toga što mi se kosa počela stanjivati, odlučila sam je podšišati.
Ne mogu ne primijetiti promjenu u tvojoj kosi, što se dogodilo?
Zbog genetskih faktora, više ga ne posjedujem. Stanje joj se počelo pogoršavati, a ja sam prihvatio tu stvarnost. Iako sam se nadala da ću skratiti kosu za novu ulogu, ta se prilika nije ukazala. Začudo, trenutno se osjećam zadovoljnije nego prije. Ova konkretna stvar me ni najmanje ne zabrinjava.
