Kada je riječ o elementarnim nepogodama, potresi se ubrajaju među najrazornije, uz požare i poplave. Brza reakcija je ključna u ovakvim situacijama, posebno imajući u vidu nedavnu pojavu nekoliko opasnih potresa u ovoj regiji, koji su rezultirali tragičnim gubicima života. Vrijedno je napomenuti da su Albanija, Hrvatska, Bosna i Srbija doživjele najveći utjecaj seizmičke aktivnosti posljednjih godina.
Dana 23. veljače 2024. godine, točno u 10.23 sati, u južnom dijelu Hrvatske dogodio se kratkotrajni potres. Epicentar ovog seizmičkog događaja bio je u Jadranskom moru, točnije 94 kilometra jugozapadno od Dubrovnika i 104 kilometra sjeveroistočno od Barija. To je objavio Europsko-mediteranski seizmološki centar. Prema podacima seizmološke službe, potres je bio jačine 4,9 stupnjeva po Richteru. Osjetio se na širokom području, od Dubrovnika do Zadra, nakon što ga je registrirala Seizmološka služba Republike Hrvatske. Ova seizmička aktivnost nastala je otprilike 80 kilometara južno od otoka Mljeta.
Stanovnici Dubrovnika su dojavljivali o laganim podrhtavanjima tla. Jedna osoba je to opisala kao osjećaj laganog ljuljanja, dok je druga spomenula da se namještaj pomicao. Treće izvješće navodi da se Dubrovnik kratko, ali jako zatresao. Tsunamije, koji su morski valovi velike amplitude, mogu uzrokovati potresi, vulkanske erupcije ili atmosferski poremećaji. Deformacija morskog dna u blizini epicentra potresa prenosi se na površinu, što rezultira seizmičkim valovima koji se šire u svim smjerovima. Valovi tsunamija veći su na manjim dubinama i mogu doseći 20 do 30 metara uz obalu, uzrokujući značajnu štetu. Ove prirodne pojave najčešće se opažaju duž obala Tihog i Indijskog oceana. Nakon razornog potresa u Indoneziji 26. prosinca 2004. dogodio se golemi tsunami koji je razorio obalna područja Indijskog oceana i odnio živote približno 280.000 ljudi.
Pogrešno protumačeni kao plimni valovi, tsunamiji zapravo nisu povezani s osekom i osekom. Sam termin dolazi iz Japana, zemlje koja je dobro upoznata s ovim pojavama. Po povratku u luku, japanski bi ribari zatekli svoje nekadašnje mirno utočište opustošeno valovima koji su ostali neprimijećeni na moru. Kao rezultat toga, došli su do uvjerenja da su ti valovi bili isključivo u luci, manifestirajući se isključivo u neposrednoj blizini obale. Kako valovi potresa izviru iz epicentra, dosežu zapanjujuće visine. Ipak, kako se čovjek udaljava od epicentra ili ulazi u dubine oceana, amplitude tsunamija se smanjuju. Međutim, brzina tsunamija ostaje izuzetno visoka, održavajući prosječnu brzinu od približno 700 km/h.
Približavajući se obali, brzina tsunamija se smanjuje, pridržavajući se principa očuvanja energije, što rezultira povišenjem pri susretu s plićim vodama. Kada stignu do kopna, ovi visoki valovi mogu doseći zapanjujuće visine. Trajanje tsunamija obično se proteže od 10 do 60 minuta, vremenski okvir određen različitim prostorno-vremenskim obrascima pomicanja morskog dna u epicentru.
