Ljubiša Samardžić je bio iznimno značajan u srpskoj kinematografiji, ističući se kao glumac, redatelj i producent te je neizostavno obilježio epohu jugoslavenskog filma. Bez njegovog doprinosa, teško je zamisliti bilo koje filmsko ostvarenje, a i danas se ponavljaju njegove ikonične replike. Legendarni likovi poput Šurde, Boška s Petlovog brda i tate na određeno vreme postali su neizbrisiv dio filmske baštine. Rođen je u Skoplju 19. studenog 1936. godine, u obitelji rudara koji su radili u rudniku ugljena “Jelašnica” kod Niške Banje.
Nadimak “Smoki” dobio je zbog svog rada, a brojna priznanja potvrđuju njegov talent i doprinos filmskoj umjetnosti. Njegova životna priča iznimno je intrigantna, gotovo filmska, a potječe iz teških uvjeta. Izgubio je oca veoma rano i odrastao je u siromaštvu, ali je uvijek divio se majci koja je bila njegova najveća podrška.
U svojim mladalačkim danima, suočavao se s izazovima dok je donosio led do poslastičarnice, često švercujući ga u tramvaju. Iako su ga ponekad prozivali razbojnikom, Ljubiša nije voleo tuče, pokazujući da je rad najvažniji aspekt života. Nakon što je majka otvorila poslastičarnicu, porodični biznis je rastao, dodajući nove proizvode poput kiflica, mleka i bele kafe. Ljubiša je pokazao da je rad i posvećenost ključni za uspeh. Ljubiša se rano uključio u radnu snagu kako bi pomogao, radeći preko školskih raspusta i obavljajući različite poslove, uključujući i nošenje leda do poslastičarnice porodičnog biznisa. Teško detinjstvo naučilo ga je vrednosti rada i poštovanja prema svakom poslu.
Odrastanje u siromaštvu naučilo ga je da cijeni rad i poštovanje prema svakom poslu. Da bi pomogao obitelji, već u mladosti radio je različite poslove, od rada u obiteljskoj poslastičarnici do nošenja leda svakog jutra do tramvajske stanice. Njegovo mladenačko buntovništvo proizašlo je iz teških životnih uvjeta, ali i iz želje da poboljša situaciju svoje obitelji. Njegov filmski put bio je bogat, igrao je u više od sedamdeset filmova različitih žanrova i ostvario glavne i sporedne uloge. Dobitnik je nagrade AVNOJ (1988) i nagrade “Pavle Vuisić” (1995) za životno delo, što svedoči o njegovom izuzetnom doprinosu jugoslovenskoj kinematografiji.
Iako je život bio težak, Samardžić nije odustajao od svojih snova. Upisao je glumu unatoč siromaštvu i izazovima. Kroz svoju karijeru igrao je u brojnim filmovima različitih žanrova, istovremeno uspješno balansirajući između glavnih i sporednih uloga. Privatno, Ljubiša Samardžić bio je u braku s Mirjanom, koja mu je bila velika podrška i sa kojom je delio više od 50 godina ljubavi. Supruga je bila ključna figura u porodičnom životu i radu na filmovima.
Njegov osobni život bio je također ispunjen izazovima i tragedijama. Izgubio je sina, Dragana, od leukemije, što je bio ogroman udarac za cijelu obitelj. Unatoč tim teškim trenucima, Samardžić je nastavio raditi i ostavio neizbrisiv trag u filmskoj industriji. Porodična tragedija snašla ga je 1990. godine kada je preminuo njegov sin Dragan, poznat kao Gaga, od leukemije. Ljubiša je istrajao u radu, a supruga Mirjana ga je podsticala da nastavi, podsećajući ga na važnost života i rada.
Ljubiša Samardžić preminuo je 8. rujna 2017. godine u Beogradu u 81. godini života. Iako je otišao, njegovo nasljeđe i doprinos jugoslavenskoj kinematografiji ostat će zauvijek zapamćeni.Njegova supruga Mirjana se priseća poslednjih trenutaka koje su proveli zajedno, a njegova urna počiva u porodičnoj grobnici pored sina Dragana Gagija Samardžića, ispunjavajući tako Ljubišinu poslednju želju.
