U našoj zajednici je primjetan trend da značajan broj ljudi odlazi u Njemačku u potrazi za boljim životom. Hana je 2014. godine otišla iz svoje matične Bosne i Hercegovine na tromjesečno radno putovanje u Njemačku s namjerom da zaradi dovoljno novca za kupovinu džipa. Prije odlaska Hana je morala ugasiti frizerski posao. Dok je bila u Njemačkoj, Hana je preuzela ulogu čuvarice jednog starijeg čovjeka za kojeg se kasnije udala. Nakon njegove smrti, Hana je dobila penziju koju planira da iskoristi za povratak u svoj rodni grad.

 

 

Hana se prisjeća da je bila zatečena kada je promatrala rodne uloge konobarice i muškarca za kojeg je radila. Njena majka je bila zabrinuta zbog njenog odlaska u Njemačku i upozoravala ju je na nepoštenje za koje se navodi da tamo preovladava. Međutim, Hana već skoro deset godina Njemačku naziva svojim domom i trenutno razmišlja o svom putu. Čak i uz njen uspjeh, početak ispočetka za Hanu je bio težak put. Kada je Hana stigla u Njemačku, njena rođena majka, koja se tamo penzionisala kao i Hanin otac, upozorila ju je na brojne prepreke s kojima će se suočiti. Hana se živo sjeća svojih prvih nekoliko dana u Njemačkoj, kada je morala sama savladati prepreke privikavanja na strani jezik i pronalaženja posla. Uprkos svojoj ranjivosti i anksioznosti, Hana je ustrajala. Na kraju se Hana našla u restoranu gdje joj je prišao muškarac. Srećom, jedan njen sunarodnik sa Kosova, koji je govorio srpski, bio je prisutan i mogao je da joj prevodi. Čovjek ih je poslužio i čak sjeo za njihov sto. Hana se prisjeća da je osjetila mješavinu straha i nervoze kada joj je muškarac ponudio da joj pomogne oko papirologije tako što će se oženiti njome, ali pod uslovom da mu ona služi do kraja života kako bi spriječila da ga djeca pošalju u dom. Dotični čovjek je izazvao značajne probleme s Haninom djecom.

 

 

 

Hanina strepnja je usredsređena na mišljenje njene porodice, verskih vođa i vršnjaka. Osim toga, nije sigurna u kakve su namjere dotičnog čovjeka i kako će voditi svoj život u Njemačkoj. Iako je blizu penzije sa 50 godina, muškarac je nagovara da prihvati njegovu ponudu. Ju, koja ga budno pazi, uvjerava Hanu da neće razočarati i da nema o čemu da brine. Hana se pita o prednostima ovog aranžmana, osim pukog dokumenta. Kada ona izrazi svoju zabrinutost, on je uvjerava da će se brinuti o njoj dok je živ i da su njegovi interesi u skladu s njenim. Nudi joj da se oženi, da joj obezbijedi sva potrebna dokumenta i imovinu. Kada Hana spomene svoj dug nekome u Bosni, on joj daje 5.000 da ga izmiri. Uz to, priznaje da joj duguje 3.000 i nudi dodatnih 2.000. Osvrćući se na svoj život, Hana se prisjeća ključnog trenutka kada je shvatila da joj muškarac ne treba u životu, a koji se dogodio nakon što se udala sa 50 godina.

 

 

 

Međutim, odlučila je da ova odluka ne opterećuje svoje roditelje. i umjesto toga iskoristio situaciju da im pomogne. Uprkos insistiranju porodice, ona nije htjela da prima penziju i morala je dovesti muža u Bosnu. Kao gastarbajterka iz bivše Jugoslavije, Hana svoju priču dijeli s Auslenderi, YouTube kanalom koji dokumentira iskustva gastarbajtera. Pripovijeda kako je bila prisiljena doći u Bosnu zbog problema oko papirologije i kako se u početku osjećala nelagodno i nepoznato po dolasku u Švabin dom, gdje se borila s jezičnom barijerom.

 

 

 

 

 

Kada se Hana  prisjeća svoje prošlosti shvata da se tada osjećala veoma usamljeno. Zaključala bi svoju sobu noću zbog nepoznavanja švapske kulture, zbog čega joj je bilo teško upustiti se u razgovor. Jednom prilikom je mještanin Švaba zatražio da Hana kupi gotovu hranu od mesara, što nikada prije nije učinila. Na sreću, komšija i njegova supruga pomogli su da se premosti jezička barijera. Hana je primijetila da se regionalni dijalekt razlikuje od dijalekta njenog rodnog Berlina, gdje se njemački jezik smatra nepatvorenim. Čak se i smeje sopstvenom naglasku. Hana se namjerava vratiti u Bosnu 2025. godine, sada kada ima penziju i može je integrirati sa Švabinom za dodatnu podršku. Ona smatra da je 500 evra koje je dobila od njega dovoljno, a da su njeni zahtevi minimalni, ograničeni na hranu i piće. Nadalje, ona priznaje da njemački građani primaju dvije penzije: svoju i penziju svog supružnika. Kako stari, njena penzija će nastaviti da raste.