Tokom vrhunca svoje slave, pjevačica je donijela odluku da joj porodica bude prioritet, što je rezultiralo znatno rijeđim nastupima jer je svoje vrijeme poklanjala najvoljenijima. Seka Aleksić svako malo svoje vjerne obožavatelje počasti pogledom na svoju voljenu mamu Ibrimu kroz zadivljujuće fotografije. Izljev komplimenata koji uslijedi služi kao neporeciv dokaz nesvakidašnje ljepote koju posjeduju i njena majka ali i koju je neosporivo naslijedila njena kćer.
Sekina neraskidiva veza s majkom usadila je u nju duboku ljubav i nepokolebljivu odlučnost da zaštiti svoju obitelj. Pronalazeći neizmjernu radost u svom suprugu i sinovima, Seka gaji duboku zahvalnost prema svojoj majci što je žestoko štitila i sebe i brata Nedžada. Sa svojih nepunih sedam godina, Seka Aleksić je svjedočila o razlazu roditelja, očevom odlasku i Ibriminoj nepokolebljivoj opredijeljenosti da sama odgaja svoju djecu u Zvorniku. Seka je, iako je odrastala u nedostatku očinske figure, doživjela nepokolebljivu zaštitu majke. Da bi Seka i njen brat bili bolji, njena majka je neumorno radila tri posla. Seka zbog financijskih poteškoća nije mogla ići u vrtić, no baka i djed su ljubazno uskočili u brigu o njima.
Dok Seka nije prezirala akademce, njena istinska strast prema pjevanju često joj je odvraćala pažnju. Kao rezultat toga, njezin akademski uspjeh varirao je od prosječnog do povremeno izuzetnog, ovisno o godini. Podrška i prijateljstvo njezinih kolega iz razreda pokazali su se neprocjenjivima tijekom tog vremena. Nikada joj se nisu rugali niti su je tretirali drugačije zbog razvoda njezinih roditelja. Učiteljica je odigrala ključnu ulogu u poticanju tog razumijevanja objašnjavajući da neki učenici, poput Seke, dolaze iz razvedenih obitelji i da to nije njihova krivnja. Osim toga, Sekina majka se svim silama trudila nadoknaditi odsustvo oca u svakodnevnom životu. Ipak, jedno je ostalo nepromijenjeno – Sekina duboka čežnja za tatom.
Nakon početka rata u BiH 1992. godine, s majkom i bratom potražila je utočište u Srbiji, točnije u Banji Koviljači. Kao i mnogi drugi, stigli su praznih ruku, pa im je škola ponudila smještaj. Seki je kao djetetu to bilo teško iskustvo, jer nije imala pravo razumijevanje prirode rata. Nagla transformacija njezine okoline pokazala se golemim i duboko razornim preokretom. Nadalje, Seka je u to vrijeme trpjela i slučajeve maltretiranja svojih vršnjaka. Po završetku osmog razreda, Seka se zatekla u ljubavi prema glazbi, što ju je dovelo do odlučne odluke da nastavi karijeru pjevačice. Ovo otkriće pokazalo se prilično šokantnim za njezinu majku, koja se oštro protivila toj ideji.
Bez obzira na majčino negodovanje, Seka je uzela stvari u svoje ruke i hrabro pobjegla kroz prozor svoje spavaće sobe kako bi pokazala svoj talent u lokalnom klubu. Iako se njezina majka nije složila s tim, bilo je nemoguće ignorirati Sekinu nepokolebljivu predanost da svojim glazbenim težnjama da prioritet. Kao kompromis, majka je tražila da barem završi frizersku školu u Bijeljini. Uprkos tome, Sekina žudnja za ocem je ostala, jer su joj misli o njemu zaokupljale misli, a često je maštala o njegovoj neočekivanoj pojavi na ulazu u klub. Odsutnost njegove prisutnosti najjače se osjetila kada je izašla na pozornicu pjevati. Očekujući njegovu radosnu i odobravajuću prisutnost tijekom njezine izvedbe, čeznula je za njegovom podrškom i željno iščekivala trenutak svoje pobjede.
Od dana kad sam se rodila, stisnuo me uza se i rekao: “Evo moje Vesne Zmijanac”, prepoznajući sve ono neobično u meni. Čak i kad sam postao istaknut, on je ostao stalno prisutan na mojim nastupima, dajući im svoju nepokolebljivu podršku. Bio je trenutak kada se okrenuo prema meni i uzviknuo: “Stvarno si izuzetna, Vesna”, što je dokaz njegove nepokolebljive želje da me obaspe pohvalama. Nasuprot tome, njezin odnos s ocem doživio je pozitivnu transformaciju. Prije njezine smrti oprostila mu je sve nedjela, a ključnu ulogu u njihovom pomirenju odigrao je njezin suprug Veljko. Seka je novčano pomagala bolesnom ocu i svim silama se trudila da mu olakša teret.
Na kraju je ipak otišao na Božić, a 6. siječnja ove godine Seka mu je još jednom prenijela iskrene molitve i ljubav. U početku je Seka gajila duboko u sebi ogorčenost prema ocu koji je privremeno napustio njihovu obitelj. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, otkrila je sposobnost u sebi da mu u potpunosti oprosti. Odsutnost oca u trenucima kada je trebala podršku i osjećaj sigurnosti ostavila je trajnu prazninu u njezinoj duši. Trajni utjecaj osjećaja nevoljenosti, nedostojnosti i opterećenosti krivnjom zadržao se u njoj. Kad bi joj se pružila prilika da vrati vrijeme, Seka bi čvrsto zagrlila oca i izrazila mu svoju duboku ljubav. Ona uvjerava svog oca da će zauvijek ostati u njezinim molitvama.
