Uprkos činjenici da je smrt neizbježna sudbina za sve nas, većina ljudi gaji strah od nje. Sarah Wells, britanska liječnica koja je više od dva desetljeća provela radeći u hospicijima, kaže da se ni sama ne boji smrti, iako je njome stalno okružena. Crpeći iz svog iskustva, ona otkriva uobičajena žaljenja koja izražavaju pojedinci na samrtnoj postelji, prema izvještaju medicinske sestre za palijativnu skrb.
Tijekom svoje opsežne karijere, posvetila se pružanju suosjećajne skrbi za otprilike 2000 pojedinaca koji su u završnoj fazi života. Jedan značajan znak da se netko približava kraju svog života je kada počne prepričavati susrete s preminulim voljenima. Iako se ona osobno ne pridržava vjerskih uvjerenja, ovaj izvještaj liječnika trenutno zaposlenog u hospiciju u Solihullu učvršćuje ideju da postoji postojanje izvan smrti. Kada pacijenti podijele s dr. Wellsom svoja iskustva susreta s majkom, djetetom ili voljenim kućnim ljubimcem, često pronađu utjehu u tim susretima. Ovi trenuci povezanosti često se događaju kako se pojedinci približavaju kraju svog života, bilo da se radi o nekoliko dana ili samo nekoliko sati.
Osim toga, dr. Wells primjećuje da se mnogi pacijenti upuštaju u rasprave o svojim vjerovanjima u višu silu. Ključno je da zdravstveni djelatnici uvjere pojedince da je proces umiranja obično miran. Kako njihove tjelesne funkcije postupno prestaju, pacijenti ulaze u stanje pospanosti i na kraju gube svijest. Iako još uvijek mogu opažati zvukove i fizički dodir, njihova sposobnost komunikacije više nije moguća. Bonnie Ver, bivša medicinska sestra porijeklom iz Britanije, posvetila je svoj profesionalni život području palijativne skrbi, pružajući joj priliku da pronikne u duboka žaljenja pacijenata na izmaku života. Kada su upitani za što najviše žale i što bi učinili drugačije, oni koji su se suočili sa terminalnom bolešću dali su sljedeće odgovore: “Želio sam živjeti u skladu sa svojim željama, umjesto da se prilagođavam očekivanjima drugih.” Ovaj osjećaj, kako ga je podijelila medicinska sestra, često je izraženo žaljenje među pojedincima dok se približavaju kraju svog života i upuštaju se u introspekciju.
Dolaze do spoznaje da su brojne težnje ostale neispunjene. Većina tih snova ostala je nedovršena, a samo se dio njih ostvario. U konačnici, pojedinci napuštaju ovaj svijet s razumijevanjem da su njihove vlastite odluke, ili nedostatak istih, spriječile postizanje njihovih težnji. Gledajući unazad, žalim zbog značajne količine vremena i truda koje sam posvetio svom profesionalnom bavljenju. Prevladavajući osjećaj među muškim pacijentima bilo je zajedničko kajanje zbog trenutaka koje su propustili tijekom mladosti svoje djece ili dok su bili s partnericama. Dok su žene također izražavale žaljenje, uglavnom domaćice nisu iskusile ovu specifičnu vrstu žaljenja. Većina muškaraca žalila se na značajnu količinu vremena koju su posvetili aktivnostima usmjerenim na financijsku dobit, kao što je otkriveno u njihovim spisima.
Zaista je vrijedno divljenja što sam imao hrabrosti otvoreno izraziti svoje emocije. Mnogi ljudi odlučuju potisnuti svoje osjećaje kako bi održali mir s drugima. Kao rezultat toga, nikada u potpunosti ne iskoriste svoj potencijal, što ometa njihovu sposobnost da otkriju svoje prave sposobnosti. Nažalost, izgubio sam kontakt sa svojim prijateljima. Prava vrijednost istinskih prijateljstava često ostane nezapažena sve dok ne nastupi trenutak obračuna. Mnogi pojedinci, obuzeti vlastitim životima, ne uspijevaju dati prioritet svojim odnosima s prijateljima. Bivša medicinska sestra otkriva da se brojna prijateljstva s vremenom izgube zbog nedostatka truda u njihovom njegovanju, što dovodi do osjećaja grižnje savjesti.
Dao sam sebi dopuštenje da tražim veću sreću. Zaista je zapanjujuće koliko se često ovaj fenomen događa, budući da znatan broj pojedinaca shvaća moć izbora u određivanju vlastite sreće tek kada je gotovo prekasno. Njihova averzija prema prihvaćanju promjena tjera ih da nose masku zadovoljstva, bilo u društvu drugih ili u vlastitoj samoći. Međutim, duboko u njihovom biću postoji neosporna čežnja za uživanjem u autentičnom smijehu i ponovnom otkrivanju tih bezbrižnih, radosnih slučajeva. Medicinska sestra rječito je uhvatila taj osjećaj, ustvrdivši da su naši životi u potpunosti oblikovani odlukama koje donosimo, te nas moli da se neprestano opredjeljujemo za sreću.
