Mevla Numanović, krhka starija žena koja živi u slikovitom selu Gračanica kod Živinica u Bosni, nedavno se susrela sa nizom izazova tokom svojih zlatnih godina. Obuzeta dubokim osjećajem tuge i pustoši, ona se uhvati u koštac sa srceparajućom stvarnošću da se samo jedno od njene djece, sin i kćerka koji su nažalost bolesni, trude da je posjete. Nažalost, čini se da je ostatak njenog potomstva dozvolio da životna zauzetost zasjeni njihove sinovske dužnosti, što je rezultiralo obeshrabrujućim stanjem napuštenosti njihovog voljenog matrijarha.
Shodno tome, Nana, kako je od milja zovu, dane provodi u osami, nastanjena na periferiji sela gdje je dalje udaljena od toplog zagrljaja svojih najbližih komšija, koji ne mogu lako doći do njenog skromnog prebivališta. Svaki dionik može imati različite interese, vrijednosti i prioritete, što može dovesti do sukoba i izazova u pronalaženju zajedničkog jezika.
Osim toga, ovo pitanje često zahtijeva interdisciplinarne pristupe kako bi se u potpunosti razumjela i riješila njegova složenost. To znači da je potrebno znanje iz različitih oblasti, kao što su sociologija, psihologija, ekonomija i nauka o životnoj sredini, da bi se steklo sveobuhvatno razumevanje i razvila efikasna rešenja. Na kraju, ovo pitanje nije ograničeno na određenu geografsku lokaciju, već ima globalne implikacije, jer nadilazi granice i utiče na ljude i ekosisteme širom svijeta.
Stoga je neophodna holistička i globalna perspektiva za navigaciju kroz složenost teme i rad na održivim i pravičnim rješenjima. Životni uslovi žene su ispod standarda, nedostaju osnovni sadržaji poput tekuće vode, kupatila i kuhinje. Nažalost, ova nesretna situacija postaje sve zastupljenija. Zavisna je od poznanika koji joj kupuju hljeb, a kćerka dolazi kad god je to moguće da joj donese obroke jer ne može sama kuhati.
