Srpska glumačka scena je raznolika, međutim oduvijek je bilo pojedinaca koji su se izdvajali, a upravo takav je bio i Nebojša Glogovac. Podsjetimo, Nebojša je preminuo 2018. godine u 49. godini života na liječenju na Institutu za onkologiju i radiologiju u Srbiji.
Odlazak Glogija stvorio je primjetnu prazninu u srbijanskom kulturnom prostoru, ali je njegovo nasljeđe opstalo kroz njegovu opsežnu karijeru na filmu, televiziji i kazalištu, dugu više desetljeća. Nakon što je u prosincu 2017. primio poražavajuću vijest o dijagnozi raka, otputovao je u kliniku u Njemačkoj u potrazi za liječenjem, no nažalost, njegovi su napori bili uzaludni. Glumčev otac, Milovan Glogovac, u svojoj jedinoj javnoj izjavi dao je uvid u posljednje trenutke svog sina.
Tog poslijepodneva, a slučajno je bio četvrtak, bio je u teškom stanju. Bio je to dan kad je trebao proći još jednu rundu kemoterapije. Njegova uvijek prisutna supruga Milica stala je uz njega i pružila mu nepokolebljivu podršku. I ja sam bio tamo, prateći ga kroz ovo izazovno vrijeme. Nakon što smo ga smjestili u krevet, nismo puno razgovarali. Medicinske sestre nastavile su davati njegovu terapiju, a ja sam otišao. Kasnije te večeri, oko osam sati, Milica se javila da nas obavijesti. Prenijela je njegove riječi: “Dosta je dobro podnio liječenje i čak se uspio nekoliko našaliti sa mnom… No, u ranim jutarnjim satima u petak, oko dva sata…” Nažalost, bolest se naglo pojačala. U roku od samo mjesec dana nemilosrdno ga je otela od nas – otkrio je.
U razgovoru za Novosti otvoreno je priznao da nije bio svjestan izuzetnih glumačkih uspjeha svog sina, jer je njegova primarna uloga u obitelji bila uloga sina, brata, supruga i oca. Aspekt njegova karaktera jako nas je zaintrigirao, dok je umjetnička vrijednost prepuštena drugima sudu. Naša je objektivnost bila ugrožena zbog naše emocionalne vezanosti, jer smo se osjećali kao vlastito dijete. Gluma je jedinstvena profesija i sigurno smo bili uloženi u to da vidimo opipljive rezultate. Kad je krenuo tim putem, naše su rasprave krenule drugim smjerom, otkrivajući protu Milovana Glogovca, koji je isprva sumnjao u sinovu sposobnost da se bavi glumom.
Postavio sam mu uvjet da ide i na teologiju, ali Nebojša je na kraju zaboravio na to obećanje. Govorio sam da je bolje briljirati kao glumac nego biti neadekvatan svećenik. I dalje vjerujem da bi mu, da je završio teološki studij, to jako koristilo u sadašnjem poslu. Prota Milovan Glogovac gorljivo je iskazao svoje emocije u vezi sa svojim sinom i naglasio višekratno medijsko pisanje lažne tvrdnje da je on predvodio pogrebnu povorku. U carstvu živih, molitva služi kao kanal za povezivanje s onima koji su otišli s ovoga svijeta. Kada se molimo, pristupamo Bogu ne samo kao božanskom entitetu, već i kao suosjećajnom prijatelju koji je iskusio kušnje i nevolje ljudskog života, omogućujući mu da shvati našu tjeskobu i tugu.
Tijekom svoja četiri desetljeća kao svećenika, slamao sam na počinak pojedince svih dobi, uključujući i mlade i stare, kao i djecu. U ovoj ulozi, moj cilj je bio pružiti utjehu, uliti nadu i njegovati njihovu vjeru. Međutim, kada sam osobno doživio dubok gubitak voljene osobe, otkrio sam kako tražim unutarnju snagu da izdržim bol. Važno je pojasniti da je potpuno lažna tvrdnja da sam služio sprovod vlastitog sina – te su tvrdnje neutemeljene.
Nebojša, pobožni vjernik duboko ukorijenjen u Crkvu, suočavao se s ponovnim izazovom krađe križa s njegova groba na Novom groblju u beogradskoj Aleji zaslužnih građana, situacije koja ga je jako mučila. Svaki dan, bez greške, otkrivam svježi cvijet koji krasi njegovo posljednje počivalište. Posve je jasno da su ga mnogi pojedinci visoko cijenili. Spomen-ploča je dosljedno uređena i brižljivo očišćena, a više svijeća titra blagim sjajem, napominje svećenik Milovan.
