Veza Katarine Radivojević i Olivera Mandića naprasno je prekinuta u tren oka. Katarinu Radivojević i Olivera Mandića cijelo desetljeće veže trajna veza. Budući da su dulje vrijeme boravili zajedno u istom stanu, i pjevačica i kantautorica imali su svoje poznanike koji su željno iščekivali vijesti o njihovom skorom vjenčanju. Nažalost, stvarnost koja se odvijala bila je daleko od onoga što su itko očekivali, te se klatila na rubu skandala. Nagađa se da je naprasno napustio društvo jedne od najzgodnijih žena u javnosti.
- Nakon što se zaljubio u Maju Kozlicu, ženu 22 godine mlađu od njega, sljedećeg je jutra zatražio od nje da napusti njegov stan i pokupi svoje stvari, što je na kraju dovelo do njihova konačnog braka. Istog trenutka kad su Katarina Radivojević i Oliver Mandić sklopili ljubavnu vezu, procvjetale su i njihove glazbene karijere. Oliver je zajedno s Majom, direktoricom na Beogradskom sajmu, poželio dobrodošlicu kćeri u svoje živote, a otvoreno je izrazio veliku sreću što proživljava skladne i mirne trenutke obiteljskog života. Za razliku od Olivera, Katarina se dugo borila za spokoj. Na kraju je krenula u potragu za užitkom u inozemstvo, gdje trenutno živi i nastavlja svoju karijeru. Nakon njezinog odvajanja od Olivera, postojale su ograničene informacije o Katarininim kasnijim emocionalnim naporima, što je okolnost koja traje do danas.
Među svima vlada znatiželja, pitanje je li se doista udaljila od glazbenika s kojim je dijelila najdraže godine života. Rođen 13. srpnja 1953. u Užicu, Oliver Mandić ostavio je neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni. Kao renomirani srpski pjevač i skladatelj zabavne glazbe, istaknuo se kao istaknuta ličnost u eri beogradskog novog vala ranih 1980-ih. Tijekom ranih godina pohađao je Glazbenu školu Stanković u Beogradu, gdje se posvetio studiju klasične glazbe s težnjom da postane vješt pijanist.
- Značajno je da se kroz svoju uspješnu karijeru jugoslavenskog rock i pop glazbenika isticao kao jedan od rijetkih umjetnika koji je posjedovao solidnu osnovu u klasičnom glazbenom obrazovanju, uključujući sposobnost čitanja i pisanja notnih zapisa. Oliver Mandić, istaknuta osoba na glazbenoj sceni bivše Jugoslavije, poznat je po svojoj nepokolebljivoj predanosti izvrsnosti u svojoj glazbenoj produkciji. To ne uključuje samo kvalitetu samog materijala već i korištenje vrhunske studijske opreme i sveobuhvatnu obuku glazbenika, kako u studiju, tako i tijekom nastupa uživo. Iako je diskografija Olivera Mandića količinski skromna, puna je brojnih hitova s vrha top ljestvica koji su se komercijalno pokazali iznimno uspješnima. Godine 1981. Oliver Mandić se predstavio široj publici kroz televizijsku emisiju “Beograd noću”, što se poklopilo s izlaskom njegovog debitantskog albuma “Probaj me”. Ova se emisija sastojala od glazbenih spotova za pjesme koje se nalaze na albumu.
Za kostimografiju i Mandićevu pojavu zaslužan je konceptualni umjetnik Kosta Bunuševac, a režiju potpisuje Stanko Crnobrnja. Zanimljivo, isti kostimi korišteni u nastupu našli su se i na omotu njihovog debi albuma. Iako je Mandićevo transvestizam izazvalo oduševljenje dijela publike, predstava je uspjela osvojiti prestižnu “Montreu City Award” te je čak objavljena i na videokazeti, što je u to vrijeme bila rijetkost u glazbenoj industriji. Vrijedno je napomenuti da je Oliver Mandić postao prvak i prvog i kasnijih festivala popularne glazbe MESAM 1984. i 1985. godine.
- Među zapaženim djelima skladao je glazbu za dva filma: Nacionalna klasa (sudjelovanje; 1979.) i Posljednji krug u Monzi (1989.). Tijekom 1991. Oliver Mandić nakratko postaje član renomirane beogradske grupe Riblja čorba. Početni plan je bio da Oliver Mandić preuzme ulogu klavijaturista benda i komponiranjem polovice pjesama aktivno pridonese stvaranju njihovog albuma Labudova pjesma. U suradnji s Ribljom čorbom Oliver Mandić je krajem 1991. godine u Beču snimio cjelokupan materijal za ovaj album. Na njemu su bile pjesme na Mandićevu glazbu, a vokal je izveo Bora Đorđević. Međutim, uoči izlaska albuma došlo je do svađe između Olivera Mandića i Bore Đorđevića, koja je rezultirala naprasnim prekidom suradnje. Unatoč tom neuspjehu, album Riblje čorbe “Labudova pjesma” objavljen je 1992. godine, doduše u izmijenjenom obliku zbog sudske zabrane.
Album nije sadržavao nijednu pjesmu s glazbom Olivera Mandića, što je rezultiralo sažetom verzijom koja sadrži samo osam pjesama, polovicu od prvobitno planiranog broja. Danas su samo dostupne pjesme koje je Oliver Mandić snimio s Ribljom čorbom kroz neslužbene snimke, poznate kao piratske verzije. Ove su snimke vrlo tražene među kolekcionarima zbog svoje iznimne kvalitete i jedinstvenog zvuka, koji prikazuje izvanrednu kombinaciju Oliverovih klavijatura i Borinog osebujnog vokala.
