Četvrti maj 1980. zauvek će biti urezan u kolektivno pamćenje Jugoslavije kao dan koji je naglo razbio spokoj nacije. Vijest o smrti uvaženog državnika, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i Saveza komunista, vrhovnog komandanta oružanih snaga, pogodila je srca građana. Ova eminentna ličnost, koja je vladala Jugoslavijom impresivnih 35 godina, zauzimala je cijenjenu poziciju lidera u Pokretu nesvrstanih.
Na žalost, izdahnuo je posljednji dah u Ljubljani, samo nekoliko dana prije svog 88. rođendana, ostavivši naciju u stanju duboke žalosti. Otkrivanju Titove smrti prethodila je potresna priča o hrabrim naporima medicinskih stručnjaka da mu spasu život u okvirima bolnice u Ljubljani. Upravo u ovom objektu Titu je amputirana noga, dok je poslednjih dana lebdio u komatoznom stanju. Zatvoren u dubinama svoje nesvesti, nikada se nije osvestio.
U ovom kritičnom periodu, uz Titovu postelju budno je stajao mladalački lekar po imenu Milan Stanković, kome je poverena svečana dužnost da pomno dokumentuje svaku dijagnozu, prognozu i lekarsko mišljenje medicinskog tima. S velikom tugom bilježimo smrt Milana Stankovića 2019. godine, koji je bio posljednji živi svjedok dirljivih završnih trenutaka izvanrednog života Josipa Broza. U svojoj knjizi iz 2016. godine pod naslovom “Tito između života i smrti”, autor je opširno ušao u te nezaboravne dane, a također je podijelio svoja sjećanja tokom televizijskih nastupa.
Jedan posebno potresan trenutak dogodio se kada se doktor Stanković našao da sjedi pored Titovog kreveta u bolnici, gdje je svjedočio posljednjim riječima Josipa Broza. Kako se februar 1980. približavao sredini, Titova sposobnost govora se pogoršavala, što je dovelo do njegovog stavljanja u indukovanu komu koja će trajati do kraja života, kako je otkrio dr Stanković.
