Želja da se nekome naudi primarni je poticaj kada se spominju “kletve”. Misteriozni tekstovi, natpisi i generalno priče, oduvijek su intrigirale javnost. Ta je predodžba nadahnula ezoteričare, astrologe i antropologe da vjeruju da su kletve vjerojatno potječu iz najranijih faza ljudske evolucije kada su ljudi govornom jeziku pripisivali magična svojstva.

Sve kletve imaju zajedničku karakteristiku: zahtijevaju injekciju emocija i koncentrirane energije kako bi proizvele željene rezultate. To je točan razlog zašto su određene kletve nastavile izazivati ​​nevolje kod određenih pojedinaca tijekom vremena, čak i nakon što su izvorno izgovorene, a to je vjerojatno zbog stoljeća prenošenja. Vjeruje se da Lazarova kletva ostaje na snazi ​​do šeste generacije, što daje slobodu sedmoj generaciji, ali važno je prepoznati da je ova kletva globalna i traje bez obzira na generaciju.

U gotovo svakoj kulturi psovke se smatraju oblikom izgovorene i preventivne poruke. Dok određene tradicije imaju povezane ceremonije, učinak kletve prvenstveno se temelji na osobi koja ju je izgovorila. Prokletstvo ima značajan učinak kada potječe od moćne ličnosti. Među zapaženim i značajnim aspektima srpske istorije, veliki značaj ima stradanje kneza Lazara Hrebeljanovića. Ova snažna inicijativa, koja je pokrenuta 1389. godine, tražila je sudjelovanje srpskih ratnika u Kosovskom boju. Kletva je ovjekovječena na stranicama pjesama serijala Kosovo.

Strofa u pjesmi “Musić Stevan” ima kletvu koja je napisana ovako: Dotični pojedinac, koji je srpskog podrijetla i srpskog podrijetla, nije sudjelovao u sukobu na Kosovu. Važno je napomenuti da ova osoba nije izvedena iz legitimne veze, bez spola ili identiteta. Njihovi napori nisu imali značajnije rezultate. Čupavi šešir, koji nosi do nogu, uzvikuje “Rujno vino, ni šenica bijela!” Pjesma “Prinčeva večera” ima sažetiji izravni odlomak. Tko ne sudjeluje u sukobu na Kosovu, neće moći vidjeti rezultate svoga rada, ni bijelo žito što buja na poljima ni lozu što raste na planini.

Opći je konsenzus stanovništva da je srpski narod još uvijek podložan dugoročnim posljedicama kneževe kletve. Unatoč uvriježenom uvjerenju da će prokletstvo trajati do oslobađanja šeste generacije, prokletstvo sedme generacije zapravo je trajno, pokriva sve generacije i vječno je. Ljudi su bili obuzeti dubokim strahom od prokletstva koje je pogodilo Lazara kao i željom da izbjegnu njegove posljedice. Godine 1913., nakon Drugog balkanskog rata, srpska vojska je dobila počast kao pobjednički povratak u Beograd. Dok je parada prolazila kroz slavoluk, na njemu su bilježene bilješke. Jedna posebna poruka koja je hrabro deklarirana: “Skinuto je prokletstvo obitelji, jer su Srbi prekršili dogovor!”

Kneževa nesreća, o kojoj govori pjesma Musić Sevan, zabilježena je na spomeniku kosovskim pobjednicima na Gazimestanu. Važno je napomenuti da je druga strofa namjerno preskočena. Opće je mišljenje da srpsko stanovništvo ne bi moglo izbjeći bolest koja ga je pogađala prije gotovo sedam stoljeća. Ova teorija dugotrajno prokletstvo pripisuje događanju brojnih značajnih događaja u povijesti Srbije 28. lipnja, poznata i kao Vidovdanska teorija. Kletve su pojedinačne izgovorene riječi koje u biti opisuju moć govornika. Oni su proizvod beznađa povezanog s trenutkom u kojem se nalazi zbog nepravde koju mu je počinio moćniji pojedinac.

Tipično, kune ga netko tko se ne može izboriti za nešto što bi mu trebalo pripadati, a to je zapravo njegovo. U psovanju, mlađi pojedinci proklinju starije pojedince, siromašni pojedinci proklinju bogate pojedince. Čovjek je svoj bijes zbog zločina i boli koju je prouzročio uklopio u brutalnu formulu neprijateljstva, potaknutu uvjerenjem da će njegov protivnik zaslužiti zasluženu kaznu. Kletva je izjava koja je neizravno ili izravno izgovorena, napisana ili na drugi način izražena, koja je tipično u ritmičkom nizu. Nevolja onome tko je oštećen. Izgovoreno s puno emocionalnog intenziteta, obično kao jedinstveno iskustvo mržnje, u gorkom razočarenju, kao osveta ili kao sredstvo preventivne prijetnje, proizlazi iz sposobnosti medija da govore. – izvedeno iz vokabulara nacionalne književnosti.